Počasni građanin 2002. za izuzetni doprinos u realizaciji Strategije prometnog razvitka RH i Grada Ogulina, koji zauzima stratešku poziciju u budućem cestovnom i željezničkom prometnom razvitku.

Akademik Josip Božičević rođen u Josipdolu 1929. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ogulinu, diplomirao je 1956. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu na prometnom smjeru Građevinskog fakulteta. Prvi doktorat znanosti stekao je 1965. na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Ljubljani i drugi doktorat 1983. na Fakultetu pomorstva i saobraćaja u Rijeci iz znanstvenog polja tehnologije prometa.

Od 1956. do 1971. godine radio je na željeznici na radnim mjestima od inženjera pripravnika do direktora za pruge i građevinska postrojenja.
1971. godine izabran je u znanstveno zvanje izvanrednog profesora, 1978. izabran je u zvanje redovnog profesora. Bio je u nekoliko mandata prodekan i dekan na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.

Akademik Božičević član je Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te predsjednik Akademijina Znanstvenog vijeća za promet.

Od 1990. do 1992. bio je ministar prometa u prvoj Vladi Republike Hrvatske te član Kriznog štaba Republike Hrvatske. Bio je također savjetnik predsjednika Vlade za strateški razvitak prometa. Kao član Kriznog štaba Republike Hrvatske bio je zadužen za područje Ogulina. U uskoj suradnji s Kriznim štabom Ogulina, znatno je doprinio u smirivanju teške situacije u kritičnim ratnim vremenima. Tijekom Domovinskog rata ustrojio je u sklopu Fakulteta prometnih znanosti Zavod za aeronautiku i organizirao visokoškolski sustav naobrazbe vojnih i civilnih pilota.

Dr. Božičević objavoi je 13 autorskih knjiga i više desetaka znanstvenih radova i studija. Ukupno je do sada objavio 130 znanstvenih i stručnih radova. Doprinos u tehničkom znanstvenom području može mu se podijeliti na dva kompleksa znanstvenih postignuća: projektiranja, gradnje i održavanja cestovnih i željezničkih prometnica te pripremljenih projekata prometnog i gospodarskog razvitka.

U prvom dijelu kao poseban znanstveni doprinos mogu se izdvojiti izvorna rješenja postupka kontinuiranog zavarivanja tračnica, konstrukcije dvostruko elastičnog pričvršćenja tračnica, konstrukcije novih betonskih pragova te konstrukcije pokusnog kolosječnog postrojenja za izbacivanje tračnica.

Potonji znanstveni kompleks rezultat je dugogodišnjeg znanstvenog rada i golemog profesionalnog iskustva, a ogleda se u vođenju i realizaciji projekta izrade cjelovite Strategije prometnog razvitka Hrvatske te koncepcijskih studija granskog razvoja. U okviru toga od posebne važnosti za grad Ogulin ističe se njegov doprinos u definiranju prometne mreže RH u okviru koje grad Ogulin zauzima stratešku poziciju u budućem prometnom razvoju, kako u cestovnom tako i u željezničkom prometu. Ti su radovi doprinijeli nastojanima reintegracije Hrvatske u sustav evropskih prometnih tokova i konkretnim dobivanjem značajnih koridora (III. paneuropska konferencija ministara prometa, Helsinki 1997.) te se mogu ocijeniti iznimno važnim za gospodarski i prometni razvitak Hrvatske.

Za svoj znanstveni doprinos primio je brojna priznanja, među kojima i odličje "Ruđera Boškovića" za znanost, "Blaža Lorkovića" za razvoj gospodarstva i "Ante Starčevića" za razvoj hrvatske državnosti. Nositelj je Reda hrvatskog pletera i Spomenice Domovinskog rata 1990. - 1992., a 1999. dobitnik je najviše državne nagrade za životno djelo, za cjelokupni znanstveno-istraživački rad iz područja tehničkih znanosti.