Grad Ogulin opstao je već skoro pet stoljeća, a njegovu ljepotu, baštinu, slijed ili neslijed primjećivali su kroz prošlost i ljudi od pera, jer dobar glas se nadaleko čuje.
Jednom je netko rekao da su pisci i pjesnici svoje zemlje. Oni svojim istančanim osjetilima zapažaju i ono što običnom smrtniku nije dano. Upravo zbog tih vibracija njih teže pogađaju svakidašnje grubosti, neznanje i prizemne psihologije.
Gradovi u svojoj povijesti i kulturi skrivaju istinu o sebi. Tu su zapletene priče o sudbinama ljudi i njihovim snovima. Nije ih stvorio ničiji hir, već volja, samovolja, ljubav čovjeka i njegova želja za opstankom.
O Gradu i njegovoj okolici pisali su mnogi pisci i putopisci, a među njima su: Giovanni de Galliano Pieroni (1639.), Franjo Frass (1835.), Ljudevit Vukotinović (1850.), August Šenoa (1830. i 1873.), Dragutin Hirc (1905.), Antun Gustav Matoš (1909.), Vrignani (1943.)...
