Župna crkva Sv. Trojstva možda je iz 15.st. ili građena tek odlaskom Turaka. Obnavljana i dograđivana početkom 18. st., više puta pregrađivana, a danas ima oblik jednobrodne građevine sa zvonikom u osi zapadnog pročelja i četvrtastim svetištem, koje je odvojeno lukom.
Župna crkva Sv. Trojstva
Zvonik nema sačuvanih građevinskih elemenata, niti njegov položaj u zgradi crkve upućuje na mogućnost postojanja bilo kakvog ranijeg zvonika. Glavni oltar ima kipove Srca Isusova, Sv. Josipa i Sv. Antuna, a slika titulara je na bočnom zidu spojena je sa župnim stanom. Na zidu crkve 1996. postavljena je spomen ploča tvorcu Urbara modruškog.
Sjedište biskupije 1460. iz Udbine premješteno je u Modruš, pa je time podignuta političko-trgovačka važnost kneževine.
U to vrijeme je biskup bio Nikola Modruški,
narodni preporoditelj i glagoljaš. Povijest Modruške župe seže
u 813. i 823. godinu kada se naselje spominje u franačkim spisima,
a u sastavu Gacke župe.
Na slici lijevo na vrhu brda vide se ostaci modruške utvrde Tržan, a u podnožju se vidi današnja župna crkva Sv. Trojstva.
Modruš je postao srednjovjekovni grad, koji knez Bartol Frankopan 1193. dobiva na dar od kralja Bele III. Biskup Krištofor seli u sigurniji Vinodol.
Frankopani 1500. godine odlaze u Ogulin i postaju utemeljitelji grada. Bernardin Frankopan 1522. na Saboru u Nurnbergu bezuspješno pokušava upozoriti Evropu na opasnosti za njihove zemlje poslije turskih prodiranja u Hrvatsku.
Nekako u to vrijeme 1528. znameniti fra. Pavao Modrušanin tiska glagoljski misal u Veneciji. 1630. Papa Urban VIII. spaja modrušku biskupiju sa senjskom biskupijom. Od 1702. biskup se naziva Senjsko-modruškim ili Krbavskim i pravno postoji do 1969. godine.
Crkva Presvetog Trojstva
