-
Početak
- Novosti
Ogulin je vrlo zanimljivim turistima iz razloga što su uz njega vezane mnoge priče i legende zbog njegovog izgleda. Od samog Kleka koji izgleda kao usnuli kraljević Marko gdje se noću skupljaju vještice, vile i vilenjaci, preko mističnog Đulinog ponora koji se proteže duž cijeloga Grada...
Također, u našem gradu se odvijaju mnoge zanimljive manifestacije s ciljem očuvanja narodnih običaja i kulture, gdje se uz staru kulturu mogu probati i neki davno zaboravljeni domaći specijaliteti...
Klečka vještica
Crkva Sv. Jurja u Mateškom Selu vjerojatno je najstarija crkva ogulinskog kraja. Potječe iz 12. stoljeća i jedina je sačuvana sakralna građevina koja je proživjela turska razaranja 15., 16. i 17. st.
Crkva Sv. Jurja
Pripada župi Mrežnički Brest, smještena je u međuriječju Korane i Mrežnice i obiluje antičkim spomenicima koji su u fazi istraživanja.
Crkva Sv. Jurja bila je župna od 1802. kada je osnovana župa, pa sve do 1892. kada je izgrađena nova crkva Sv. Mihovila u Mrežničkom Brestu.
Djelomično je oštećena u Domovinskom ratu, ali su joj vremena zapuštenosti donijela daleko veće štete. Često je dograđivana i preuređivana, ali joj je osnovni dio izgrađen od rimskih sarkofaga ostao nepromijenjen.
Antički kamenolomi u okolici proizvodili su sarkofage za ukop umrlih. U temelje crkve ugrađeni su poklopci sarkofaga, dok su sanduci istih upotrebljeni za gradnju uglova crkve. Sadržaj grobišta u crkvi omogućio je određivanje starosti građevine. Arheološkim istraživanjima pokušava se otkriti s kojeg su mjesta doneseni sarkofazi i da li je to u mjestu Siča kod Bariloviča u kojoj je Bubijeva jama, jedina podzemna antička grobnica Europe, datirana u 3. st.
Crkva Sv. Marka zaštitnika biskupije postala je svetište stolne crkve Sv. Marije. Njeni ostaci su oko 100 metara jugoistočno od crkve Presvetog Trojstva. Turska vojska 1493. nekoliko mjeseci prije Krbavske katastrofe porušila je sve modruške crkve.
Uz pavlinski samostan na Kapeli, u Modrušu se spominje i franjevački i dominikanski samostan, a pretpostavlja se da je tu bila i glagoljska tiskara u kojoj su se tiskale prve knjige u Hrvata.
Na temelju najnovijih istraživanja arhivskih podataka zaključuje se da je crkva Sv. Duha bila franjevačka crkva, a crkva Sv. Antuna pustinjaka crkva dominikanskog samostana.
Danas U Modrušu postoje samo tri obnovljene crkve: župna crkva Presvetog Trojstva, crkva Sv. Antuna pustinjaka i kapela Sv. Nikole putnika.
Crkva Sv. Antuna pustinjaka
Crkva Sv. Antuna pustinjaka nalazi se južno ispod zidina stare modruške utvrde Tržan. Građena je po oslobođenju od Turaka na temeljima prijašnje crkve za koju se ne može ustvrditi starost. Uz crkvu je stajala i sakristija koja tada nije obnovljena i danas je više nema.
Smatra se da je crkva pripadala dominikanskom samostanu, pa je vjerojatno bila posvećena svetom Antunu pustinjaku, jednom od starih redovnika. Ostaci samostana i danas se naziru pokraj crkve. Današnja građevina je po izgledu u mnogim detaljima izmijenjena, ima niži i čvršći krov. Lijevo vidimo sliku Crkve iz 1927. godine.
Crkva Sv. Antuna u predratnim vremenima ima sakristiju s jednim prozorčićem, nešto prošireni brod crkve i nadsvođeni dio ispred pročelja. Stradala je U Drugom svj. ratu, bila je pokrivena šindrom s visokim strmim krovom radi snijega. Na pročelju je bilo zvono na preslicu.
Kapela Sv. Nikole putnika
Gospićko-senjski biskup i povjesničar mons. dr. Mile Bogović smatra da je kapela Sv. Nikole Putnika uzrokovala promjenu imena planine Gvozd u Kapela. Ime je dobila vjerojatno po Nikoli IV. Frankopanu i bila jedan u nizu sakralnih objekata za samostan Sv. Mikule na Gvozdu. Stradala je U Drugom svj. ratu, izgrađena je uz magistralnu cestu Josipdol-Senj.
Mise služe na blagdane oba Antuna (13. lipnja i 17. siječnja) i na blagdan Sv. Krunice.
Crkva Sv. Duha
Knez Stjepan je na molbu kraljice Elizabete i pape Grgura XI., 1378. izgradio franjevački samostan i crkvu Sv. Duha.
Desno na slici su ostaci crkve Sv. Duha, a lijevo prema sjeverozapadu na udaljenosti oko 300 m vide se ostaci modruške gradine Tržan.
Nalazi se na vrhu brda Viničica odakle se vidi cijela Modruško-ogulinska udolina. Ulazom je okrenuta prema planini Klek, a svetištem prema Carevom Polju.
Kapela sv. Katarine
Vjerojatno su pratemelji kapelice iz predturskog doba. Oslobođenjem Like i Krbave, poslije 1689. narod je sagradio drugu kapelicu na istom mjestu od priručnog materijala. 1943. u II. svjetskom ratu srušena je bombom, a 1990. mještani su je ponovo izgradili. 
Unutrašnjost je u drvu. Na glavnom oltaru je slika naslikana na staklu, s prikazom Sv. Katarine. Uz glavni oltar su kipovi Sv. Ilije i Luke. Na uređenom i noću osvijetljenom prostoru za hodočasnike narod se okuplja na blagdane spomenutih svetaca i Duhovski ponedjeljak.
Arheološki nalazi oko kapelice sežu u 9. stoljeće prije Krista kada ovdje boravi ilirsko pleme Japoda u utvrđenoj gradini Metulum. Ovuda je prolazio važan rimski put od Senja prema unutrašnjosti Hrvatske.
Provala Turaka zaustavila je napredovanje hrvatske kulture, graditeljstva i znanosti, a do 1550. Hrvatsku površinski na oko trećinu.
Kapela Blažene Djevice Marije u Kaševarima
Kapela Bl. Dj. Marije (kapela Sv. Nedjelje), nalazi se u Kaševarima ispod obronaka brda Veljun. To je glagoljska crkvica iz doba Stjepana Frankopana Ozaljskog, spominje se u glagoljskoj ispravi iz 1550.
Sačuvani dokument tiskan glagoljicom potvrđuje njenu pripadnost slavnoj Modruškoj povijesti. Obnovljena je poslije udara groma prije 30-ak godina i temeljito je obnovljena i 1991. Drveni oltar ima kip okrunjene Majke Božje, a na zidovima je križni put blagoslovljen 1993.
Kapela je bila posvećena Presvetom Trojstvu, a kada je župnik Mate Kombol iz Bribira 1835. popravio građevinu promijenjena joj je posveta na dan 8. rujna, blagdan Male Gospe (Mala maša). Danas se u kapeli misi na blagdane i nedjeljama.
K ovoj se crkvici i u naše vrijeme dolazi moliti i s malenim zvonom zvoniti za osobe iz mjesta i iz okolnih župa koje su u smrtnim mukama.
O tom običaju u prošlosti svjedoči zapis iz 1860. godine koji govori da "ako tko preminiti ne može i sa smrtjum se bori, čeljad kuće njegove dojde tada kapeli i čini zvono ovo zvoniti kaoti u pomoć umirujućem, da puk il tko zvuk zvona čuje molitvum svojum, znajući da se čeljade jedno is ovog svieta dieli, uteče Bl. Dj. Mariji za umirujućeg brata svoga".
Kapelica Srca Isusova pri Mijaliću
Kapelica Srca Isusova je izgrađena 1908. godine. Biskupskom arhivu u Senju župnik Antun Harbić dostavlja nacrt kapelice i zapisnik žitelja Ribarića, koji pred kraljevskom kotorskom oblašću u Ogulinu obvezuju sebe i svoje potomke da će istu kapelicu uzdržavati.
Kapelica Srca Isusovog
Kapelica je porušena 1958. godine prilikom ujezeravanja rijeke Mrežnice i izgradnje jezera Sabljaci. Iz nje je sačuvano maleno zvono i oltarna slika. Željom pučanstva Ribarića kao i čitave župe, unatoč ratnim poteškoćama, na istom je mjestu 1995. godine izgrađena je nova i veća kapelica.
Kapelica Sv. Ilije na Pameriji
Sagrađena je kao spomen na tisućgodišnjicu krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava. Stariji žitelji sjećaju se da je prije gradnje ove spomen-kapelice održana velika procesija od župne crkve pod obronke kapele. Tu je svaki vjernik uzeo kamen i donio ga na mjesto gdje je planirana gradnja kapelice.
Budući da se tadašnji župnik Stjepan Petovar bavio i stolarskim poslovima, sam je dva mjeseca radio oltar Sv. Ilije u kojeg je umjetnički urezbario svoje ime i prezime. Proslava blagoslova kapelice održana je 23. kolovoza 1925. godine.
Iznad ulaza stoji ploča:
HRVATSKOG KRALJA TOMISLAVA
925. – 1925."
Kapelicu danas uređuje obitelj Kaurić.
Kapelica na Kipcu u Luketićima
Po svjedočenju žitelja ova kapelica na raskršću potječe prije I. svjetskog rata. Sam naziv raskršća "Kipac" upućuje na kip ili kipić koji je tu vjerojatno bio izložen na štovanje. Porušena je nakon što je u nju 1976. godine udario automobil. Ponovno je podignuta u jesen 1993. i posvećena Sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom kanoniziranom svecu.
Novu izgrađenu kapelicu blagoslovio je 24. travnja 1994. godine dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Šporčić.
Kapelica Sv. Roka na Liščevki u Veljunu (iznad Rendulića)
Još krajem 19. stoljeća Roko Rendulić povrh svog sela na mjestu zvanom Lišćevka, podiže od kamena malenu kapelicu. Nalazila se pokraj puta koji vodi preko brda Veljun iz Zagorja u Josipdol. Bila je pokrivena daskama, a krov – sa svih strana jednak – završavao je u špicu. Vrata su bila metalna – gatre. Kapelica nije bila posvećena, a imala je kip Sv. Roka i, prema kazivanju, sliku Majke Božje. Uređivala ju je i održavala graditeljeva majka, a i prolaznici bi ubacivali po koji novčić za održavanje.
Poslije I. svjetskog rata kapelica je porušena. Stariji ljudi su zapamtili to mjesto sa nekoliko preostalog kamenja obraslo travom na kom je bila kapelica pa su ga uvijek i nazivali "pri kapelici".
Na istom mjestu, godine 1996., zalaganjem žitelja sela Grdići, Gornji Puškarići i Rendulići, podignuta je nova kapelica posvećena Sv. Roku. Blagoslovio ju je mons. Josip Pavlišić, nadbiskup u miru.
Kapelica Sv. Roka - Hrvoje Puškarić 1996.
Kapelica Gospe Lurdske na Žagi
Pokraj samog izvora rijeke Zagorske Mrežnice, na Žagi, gdje se nalazilo nekoliko pilana, u stijeni iznad ceste za Desmerice smještena je ova mala kapelica.
Kapelicu je 1936. godine dala sagraditi obitelj Rupčić, a posvećena je Gospi Lurdskoj sa željom da njezin zagovor prati radnike pilane i ostale žitelje. Za vrijeme domovinskog rata je obnovljena i elektrificirana.
Križ na raskrčću uz glavnu cestu
Križ uz glavnu cestu u Zagorju - između Ivanci i Gornjih Puškarića.
Križ u Desmericama
Križ u Desmericama izgrađen je i posvećen 1998. godine na spomen 13-orici poginulih hrvatskih branitelja - župljana župe Sv. Jurja u Domovinskom ratu.
Spomen ploča poginulim župljanima u Domovinskom ratu
Križ u Donjim Puškarićima
2002. godine postavljen je i blagoslovljen križ u mjestu Donji Puškarići.
U podjeli Riječko-senjske biskupije 2000. godine na Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju, Ogulin je potpao pod Gospićko-senjsku biskupiju.
Do 28. listopada 2001. na području Ogulina postoji samo Župa Sv. Križa s Župnim uredom na adresi: Gajeva 2 – Ogulin. Tog dana uspostavljena je još jedna župa pod imenom Bl. Alojzija Stepinca a povjerena je Franjevcima – trećoredcima koji imaju svoj samostan u Ogulinu od 1937. godine.
Za bogoslužno okupljanje za sada služi Dom mjesne zajednice u Sabljak Selu, a crkva i samostan se kane graditi na području Kučinić Sela, u neposrednoj blizini Osnovne škole.
Vjerske potrebe
U Župnoj crkvi sv. Križa nedjeljom i blagdanom su četiri sv. Mise te u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Ogulinskom Hreljinu jedna. U Samostanskoj kapelici Krista Kralja nedjeljom se redovito služe dvije mise.-U kapelici Opće bolnice u Ogulinu sv. Misa se služi subotom, a u Domu za starije i nemoćne Biskup Srećko Badurina misa se služi petkom.
U naselju Vijenac Ive Marinkovića 14 svoj stan imaju časne sestre Milosrdnice (Sv. Vinka). Dvije djeluju kao medicinske sestre u Općoj bolnici u Ogulinu, i to s. Miranda Tunjić i s. Marijana Miletić, a s. Mirjam Radošević vrši službu vjeroučiteljice u gimnaziji "Bernardina Frankopana" u Ogulinu.
Vjerske aktivnosti
U Župi se tri put godišnje izdaje list koji ima dekanatsko značenje: Zajednica ogulinskih vjernika – ZOV. On redovito izlazi u 3000 – 4000 primjeraka.
Župa ima tri pjevačka zbora. Veliki Zbor – vodi ga s. Ljubomira Lešić i prof. Slavko Barčić: Mali (dječji) zbor – vodi ga s. Ljubomira Lešić i Mirna Radočaj i Zbor mladih "Emanuel" - vodi ga Ambrozije Puškarić i Sani Francetić.
U župi djeluje Križarsko društvo "Dragutin Kukalj" od 1995. godine. Predsjednica Društva je Sanja Drenšek.
2001. god. u župi je osnovan i Hrvatski katolički zbor "MI". Predsjednik je Robert Stipetić. U tijeku je osnutak Udruge Hrvatskih katoličkih muževa "Papa Ivana VIII". Generalni tajnik na nacionalnoj razini ove Udruge je prof. Milan Poljak iz Ogulina.
Župa je koncesionar lokalne Radio-postaje Ogulin s 20%. Župa na Radio Ogulinu ima svoje redovite vjerske emisije. Voditeljica je Ružica Salopek – Mirosavljević. Subotom u podne ima emisiju "ZOV", svake nedjelje i zapovijedane blagdane u 10,30 iz župne crkve u Ogulinu prenosi se sv. Misa. A svakog dana, osim nedjelje i subote kratka je emisija "Svetac dana" koju uređuje s. Mirjam Radošević.
Sveukupno djelovanje župe usmjeruje i koordinira župnik u suradnji i uz pomoć Župnog pastoralnog vijeća koje sada ima 25 članova.
Ogulinski kraj između ostalih specifičnosti koje ima, obogaćen je i društveno-kulturno-caritativnom djelatnošću kroz dobrotvorno podupirajuća društva.
Danas (1. rujna 2011.) u Ogulinskom području djeluje 5 dobrotvornih podupirajućih društava osnovanih na obnoviteljskim skupštinama nakon 1991. godine:
DPD Sv. Rok - Lomost
DPD Sv. Josip – Prapuće-Zagrad
DPD Sv. Antun – Žegar-Podvrh
DPD Sv. Marko iz Skradnika
DPD Uzašašće Isusovo s Cerovnika nedavno osnovano
Vrijedni i požrtvovni članovi, unatoč komunističkoj represiji, ljubomorno su čuvali i sačuvali znakovlje društva – barjak, knjige, popise članova, arhivsku građu, dokumentaciju itd. Tek nakon demokratskih izbora uslijedile su obnoviteljske skupštine. Uz postojeća društva, ova Modruško-ogulinska udolina ima ovakvih preko 20 evidentiranih DPD-a što ovaj kraj čini specifičnim u takvom načinu organiziranja druženja i pomaganja članova i svih zainteresiranih.
Popis osnovanih DPD društava do prve polovine 20. st.
Izvor: državni arhiv u Zagrebu
1922. - DPD Sv. Roka u Lomostu, Ogulin,Kroz statističke podatke moguće je odmah primijetiti raznovrsnost članstva i njegovog djelovanja koje se okupljaju oko pojedinih crkava i kapela, a svoje ulogu osobito prezentiraju procesijama, pobožnostima, karitativnim akcijama, hodočašćima, čuvanjem instrumenata i narodne nošnje osobito u svojim domovima koje su gradili uglavnom svojim sredstvima. Iako su im komunističke vlasti te zgrade otuđile, svojom požrtvovnošću i upornošću poneka Društva ponovno su ih uspjela vratiti u svoje vlasništvo te pokušavaju steći "staru slavu djedovine". U pet DPD-a organizirano je više stotina članova i obitelji te im broj raste, a raduje nas i činjenica kako je i više svećenika uključeno u njihov rad te su im uz duhovnu podršku ujedno i motivatori pojedinih aktivnosti. (Antun Luketić, župnik župe Usnesenja Blažene Marije Djevice, Oštarije - rujan 2011.)
1922. - DPD Sv. Antun u Ogulinu,
1926. - DPD Sv. Josip u Ogulinu,
1926. - DPD Sv. Juraj u Puškarić Selu, Ogulin,
1927. - DPD Sv. Mihovil na Boštu, Ogulin,
1931. - DPD Sv. Jakob u Ogulinu,
1931. - DPD Sv. Anton u Oštarijama,
1933. - DPD Sv. Ilija u Turković Selu, Ogulin,
1934. - DPD Sv. Juraj u Zagorju, Modruško Zagorje, Ogulin,
1934. - DPD Sv. Križa u Ogulinu,
1934. - DPD Sv. Trojstva u Sabljak Selu, Ogulin,
1935. - DPD Sv. Nikola u Hreljinu Ogulinskom, Ogulin,
1935. - DPD Sv. Nikola u Kućinić Selu, Ogulin,
1936. - DPD Sv. Vid u Bertović Selu kod Modruša,
1936. - DPD Sv. Antun u Ogulinu,
1936. - DPD Sv. Jakova u Ogulinu,
1936. - DPD Sv. Srca Isusovog u Ribarić Selu, Ogulin,
1936. - DPD Sv. Marko u Skradniku, Ogulin,
1936. - DPD Sv. Antun u Žegaru, Ogulin,
1938. - DPD Sv. Ivan u Ogulinu,
1938. - DPD Sv. Katarina u Oštarijama, Ogulin,
1938. - DPD Sv. Katarine Šušenjevo Selo, Oštarije,
1940. - DPD Sv. Antun u Modrušu, Ogulin,
