-
Početak
- Novosti
Na ovom mjestu sa starim nazivom Lipovac, Frankopani, posjednici ovog kraja, sastajali su se s generalima i organizirali obranu od Turaka, pa vjerojatno odatle potječe ime mjesta Generalski Stol.
Župna crkva Sv. Antuna Padovanskog u Generalskom Stolu
Nakon odlaska francuske vojske, izgrađena je 1829. crkva pokraj ceste Karlovac-Josipdol. Jednobrodna je s pročelnim četvrtastim zvonikom ispod kojeg je ulaz u crkvu. Polukružno svetište odvojeno je lukom od broda crkve, stropovi su polukružni i oslanjaju se na pilistare između kojih su visoko postavljeni prozori.
Crkva je izgrađena na povišenom platou u sredini mjesta, a okružena je lipama. Ispod crkve je kapelica koja je starija od crkve i posvećena nepoznatom svecu. U njoj je slika prvog hrvatskog sveca Nikole Tavelića.
U crkvi je drveni oltar s kipovima Sv. Petra i Sv. Pavla. Bočni drveni oltari posvećeni su Bogorodici i Srcu Isusovu.
Oltar crkve Sv. Antuna Padovanskog u G. Stolu
Župnik Velečasni Antun Luketić je pokretač pastoralnog lista "Obraćenje", molitvenih zajednica mladih, zbora, ministranata i grupe čitača Božje riječi.
Nedjeljne mise u župnoj crkvi su u 11 sati, radnim danom u večernjim satima, u Erdelju u 9,30 i u župi Mrežnički Brest u 14 sati.
Tržić (Tounjski) nalazi se oko 10 km od Kukače
prema Slunju. Cesta kroz Tržić imala je veliki značaj u opskrbi
kordunaških posada u vrijeme Vojne krajine. Župa Tržić je utemeljna
1807. godine i bila je u sastavu župe Tounj.
Ostaci zidina crke Sv. Mihovila Tržić Tounjski
Danas na uzvisini iznad ceste
nalaze se ostaci nekadašnje župne crkve Sv. Mihovila Arkanđela
sagrađene 1756. g. zalaganjem Kazimira pl. Müllera vrhovnog
zapovjednika straže, a porušena je u tijeku II. Sv. rata.
Građevina pripada tipu jednobrodne crkve dimenzija 25 metara
× 11 metara sa zvonikom okrenutim prema zapadu. Sagrađena je
iz kamena uz djelomičnu uporabu opeke, posebno na prozorskim
otvorima.
Svetište ima ravan završetak, a sakristija je smještena iza apsidalnog dijela crkve.
U II. Sv. ratu pogođeno je pročelje crkve, pa se srušio zvonik. Crkvu su tada popravili žitelji iz Kamenice, koja je zajedno sa selom Orljak bila u sastavu župe Tržić. 4Nakon pada Italije 1943. godine došlo je do sukoba Hrvata i Srba. Hrvati su napustili Tržić, a crkva je potpuno uništena, ostale su samo kamene zidine, dok je župni stan, prije toga neoštećen, srušen do temelja.
Pokraj ostataka crkve nalazi se uređeno i održavano groblje s tragovima oštećenja nadgrobnih spomenika. Najčešća prezimena na sponenicima su: Fumić, Pribanić, Ožanić, Dujmešić...
Na području župe Tržić, u Kamenici Skradničkoj, 4 km od Tržića, oko 1970. godine izgrađena je nova crkva s istim imenom.
Crkva Sv. Mihovila Kamenica Skradnička
Na mjestu današnje crkve
bila je starija župna crkva čija se gradnja spominje nakon
odlaska Turaka oko 1700. godine. 1827. obnovljena je i dograđena,
ali je zbog dotrajalosti 1895. srušena i zalaganjem tadašnjeg
župnika Josipa Broza, na istom mjestu 1897. izgrađena je
današnja crkva.
Župna crkva Sv. Ivana Krstitelja
8. studenog iste godine posvetio ju je ogulinski župnik Ante
Perković. Smještena je u središtu starijeg naselja, na povišenom
mjestu. U blizini crkve je župni dvor iz 1824. godine.
Projekt je izradio Hermann Bolle, graditelj
zagrebačke katedrale, pa vanjski izgled crkve ima dosta
detalja i sličnosti s katedralnom crkvom u Zagrebu. U
zidu starog tornja-zvonika napravljen spojni otvor i izrađene
su stube radi povezivanja s novom crkvom.
Stražnji pogled
Građevina je puna velikih lučnih prozora, raznih
izbočenja i detalja. Arhiktet Bolle nadzirao je kompletnu gradnju
i napravio nacrte za opremu, osim za glavni drveni oltar koji
je 1902. projektirao Stjepan Podhorsky. Crkva je trobrodna građevina
s križnim stropom oslonjenim na četverokutne stupove ugrađene
u bočne zidove.
Unutrašnjost crkve
Podijeljena je u pet segmenata, od kojih je završni suženi polukružni prostor i sakristija. Iza glavnog oltara stoji velika slika Sv. Ivana dok krsti Isusa na rijeci Jordanu. Pokrajni oltari posvećeni su Majci Božjoj i Srcu Isusovom. Ulaz je ispod balkona s pjevalištem i orguljama.
Dan Tounja je 24. lipnja na dan rođenja Sv. Ivana Krstitelja.
Kamen temeljac za izgradnju nove crkve blagoslovljen je 16. svibnja 2001. Nova crkva je izgrađena na mjestu prijašnje crkve koju su 12. studenog 1991. porušili pobunjeni srbi. Novoizgrađenu crkvu posvetio je 16. svibnja 2003. gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović
Župna crkva Sv. Ivana Nepomuka, Saborsko
Ova današnja prelijepa građevina ima potpuno drugačiji izgled od nekadašnje crkve, a na njenom zvoniku dominira metalni križ visok 15 m koji simbolizira patnje i nesalomljivost naroda ove župe.
Korijeni župe su iz 10. st. kada je naseljavaju Hrvati. Do 1154. nalazi se u sastavu modruške županije unutar krčke biskupije.
Prema prvom pisanom dokumentu ovaj kraj 1449. postaje feudalni posjed Stjepana Frankopana Ozaljskog.
U "Urbaru modruškom" iz 1486. spominje se Saborsko uz prikaz još 32 naselja modruške županije. Iz Urbara se doznaje da je na mjestu današnje novoizgrađene škole nekada bio frankopanski dvorac.
Župna crkva Sv. Ivana Nepomuka (u Dom. ratu)
U 15/16. st. župa je stradavala od Turaka. 1991. godine 25 župljana mučki je ubijeno, drugi su protjerani, a župna crkva i cijelo mjesto sravnjeni su sa zemljom.
Prijašnja crkva Sv. Ivana Nepomuka, blagoslovljena je 1864. Bila je izgrađena uz cestu kao jednobrodna građevina usmjerena u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Zvonik sa stožastim završetkom bio je prostorno odvojen od lađe crkve i kroz njega se ulazilo u crkvu. Nasuprot crkve je župni dvor, također oštećen i spaljen.
Prof. dr. Kruno Tonković (1911. - 1989.) najveći je hrvatski mostograditelj, a zacijelo i jedan od najvećih graditelja uopće u našoj povijesti.
Djetinjstvo je proveo u Ogulinu, obilježio je našu mostogradnju tijekom više od četrdeset godina dugog razdoblja od završetka drugog svjetskog rata pa do utemeljenja i obnove Hrvatske države.
Bistu je postavio Grad Ogulin ispred novo izgrađenog mosta.
Za Dan Grada otkrio ju je 11. rujna 2003. prof. dr. sc. Jure Radić redoviti profesor Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Bista ispred mosta preko kanjona Dobre u Ogulinu
Kažu … da su mostovi spomenici kulture.
Kažu … da treba sagraditi dovoljno pouzdane, sigurne i trajne, te dosta brzo gotove nosive konstrukcije.
Kažu … da nije dovoljno graditi samo ono što je prijeko potrebno, samo da bude zadovoljena osnovna svrha građenja.
Da bismo to postigli valja nam njegovati radost stvaranja, zanos, stanja koja potječu iz onih dubina života omeđenih kriterijem: sposobnosti ushita za lijepo.
Bista Ivane Brlić Mažuranić, hrvatske književnice rođene u Ogulinu 18.travnja 1874. god., umrle u Zagrebu 21. rujna 1938. god.
Bista Ivane Brlić - Mažuranić
Bistu je 1974. god. podiglo Kulturno prosvjetno vijeće Ogulin.
Kralj Tomislav
Na tisućitu obljetnicu krunidbe kralja Tomislava, prvoga hrvatskoga kralja, u Ogulinu mu je 1925. godine podignut spomenik. Autor spomenika je slovenski arhitekt Vitburg Meck.
Spomen hrvatskom kralju Tomislavu 925 - 1925
Kneza Muncimira naslijedio je oko 910. njegov sin Tomislav (budući kralj) koji je vladao u doba prodiranja mađarskih konjanika, prema zapadnoj i južnoj Europi. Nakon osvajanja Panonske, Mađari su napali i Dalmatinsku Hrvatsku, ali Tomislav ih je u žestokim izravnim okršajima, te ratnim lukavstvima i zamkama potpuno porazio. Tada po prvi put sšpjeni sjeverni i južni krajevi, od Drave do mora u jedinstvenu hrvatsku državu od Raše pa sve do Srijema, Drine i Zahumlja, a u njoj su bili i neretvanski otoci Vis, Brač i Hvar, te dalmatinski gradovi. Naime, Bizant je u to doba zbog opasnih bugarskih prijetnji sklopio savez s Tomislavom i za uzvrat mu je predao dalmatinske gradove. Hrvatska je tada imala 119 823 kvadratnih kilometara.
Oton Iveković: Krunidba kralja Tomislava
Širenjem Kneževine Hrvatske, jačala je i njezina vojna snaga. Tako je bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet napisao u svojoj knjizi "O upravljanju carstvom" ("De administrando imperio"), da je za Tomislava "Hrvatska mogla dići 60.000 konjanika i 100.000 pješaka; da je imala 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakome 10-20 mornara-ratnika". Na brodovima je osim mornara-ratnika bilo i veslača. U knjizi je car Konstantin također zapisao: "ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne, nego s tim brodovima hrvatski trgovci plove od luke do luke po neretvanskom kraju i po dalmatinskom zaljevu sve do Venecije."
Zbog snažne države i vojske, te velikog rasta osobne moći i ugleda, mudri vladar Tomislav odlučuje kneževinu pretvoriti u Kraljevinu Hrvatsku. Tako je 925. okrunjen za hrvatskog kralja (rex Croatorum) uz blagoslov Svete Stolice i pape Ivana X.
Naglo jačanje Hrvatske nije odgovaralo bugarskom caru Simeonu, pa je on god. 926. poslao jaku vojsku, koju je kralj Tomislav "lijepo" dočekao i tako razbio da se malo koji bugarski vojnik vratio natrag u Bugarsku. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, najbolji je dokaz hrvatskih vojnih snaga za vrijeme kralja Tomislava.
Kralj Tomislav je napravio velike stvari za hrvatski narod; osigurao je narodni i državni opstanak Hrvata, učvrstio je i ojačao razvitak trgovine i gospodarstva, te je snažno privukao dalmatinske gradove i otoke koji su se tako brže pohrvaćivali. Također je mudro sredio unutrašnje probleme, kad je čvrsto stao iza donesenih zaključaka o jedinstvenoj crkvenoj jurisdikciji.
Jednog od najvećeg i najslavnijeg velikana hrvatske povijesti, žestokog ratnika i prvog hrvatskog kralja Tomislava, naslijedio je god. 928. njegov mlađi brat Trpimir II.
