-
Početak
- Novosti
U nastavku vam donosimo program proslave Dana Grada Ogulina 2009. godine. Događanja vezana uz proslavu će se odvijati od petka, 4. rujna sve do ponedjeljka 14. rujna kada i je Dan Grada i Župe Sv. Križa Ogulin.
Poštovani posjetitelji, nalazite se na novim web stranicama Grada Ogulina. Ove stranice su poklon Grada Ogulina svojim žiteljima i svima onima koji nas prate i posjećuju.
Nove stranice je dizajnirala i izradila tvrtka InfoStudio d.o.o. koja radi i održava ove stranice još od 2002. godine. Kako se dizajn stranica nije mijenjao sve od tada, bilo je krajnje vrijeme za nove, mnogo bolje, funkcionalnije i modernije internet stranice. Iste nećemo detaljno opisivati, nego prepuštamo vama da se sami upoznate sa cijelim portalom.
Također pozivamo sve vas kojima je Ogulin u srcu, i koji ste voljni pomoći razvoju stranica da nas obavijeste o svim eventualnim pogreškama, netočnim ili zastarjelim informacijama, te da nam šaljete svoje novosti, članke, slike za foto galeriju i slično...
Stare novosti možete vidjeti ovdje: - NOVOSTI OD 2004 - 2009
Gorska služba spasavanja - stanica Ogulin osnovala je 9. studenog 1997. Sportski penjački klub Ogulin. Od tada se je mnogo penjača uvježbavalo u klubu i danas se penju po čitavom svijetu.
U gradskoj sportskoj dvorani nalazi se 14 m visoka umjetna penjačka stijena, druga po veličini u Republici Hrvatskoj.
Predsjednik SPK Ogulin Vedran Salopek
ATRAKTIVAN SPORT KOJI PRIVLAČI SVE VIŠE ZALJUBLJENIKA U ADRENALIN I PRIRODU, A JAČA I TIJELO I DUH
Slobodno penjanje - vrhunski izazov
I pauci im zavide
Oni se penju samo snagom svojih prstiju i stopala uz nepregledno visoke i strme litice. Od padova sa stijena osigurava ih samo konop, kojim se ne smiju služiti pri penjanju. Kad padnu, konop ih zadržava da ne prokližu do tla. Svaka pukotina u stijeni stuba je prema vrhu. Jedinstven je to osjećaj stapanja s prirodom. Penjači na stijenama dosežu svoje fizičke i psihičke granice. I zato - i pauci im zavide!
Poznati ogulinski penjač Vedran Tešić u nacionalnom parku Paklenica
Magične litice Nacionalnog parka Paklenica raj su za penjače. Na stjenama tik povrh mora uživaju climberi iz cijelog svijeta i tvrde:
Paklenica je za penjače najljepša destinacija u cijeloj Europi. U Hrvatskoj su još popularne stijene iznad Omiša, splitski Marjan, litice po Braču, Visu i drugim otocima. Tu je i nezaobilazna Istra sa pregršt svojih stjenovitih i inih prirodnih čari!
- Obožavamo slobodno penjanje jer nam aktivira baš svaki mišić, svaki detalj u tijelu i psihi. Kad svladate osnovna pravila i tehnike slobodnog penjanja, svi pokreti i refleksi postaju automatizirani. Volimo reći: penji glavom, pa nogama, pa tek onda rukama. Odnosno, pogledaj, razmisli, namjesti noge i tek tada traži rukom - kaže Sunčica Hrašćanec, zagrebačka penjačica koja je u timu s Majom Roboz pobijedila na natjecanju "Red Bull Big Wall Speed Climbing" netom održanom u Paklenici. Sunčica je i jedina Hrvatica koja je u tri dana neprekidna penjanja uspjela osvojiti glasovitu kalifornijsku stijenu El Capitano.
Za svladavanje stijena, uz mentalni trening, odličnu psihu i kondiciju, potrebni su sati i sati truda, a penjanje katkad traje i danima.
- Da biste se penjali glatko bez trzaja, grčenja i vidna napora potrebno je imati pravilnu tehniku. U početku treba penjati što više laganih smjerova i pomalo graditi svoju penjačku piramidu. Težinu smjera ocjenjujemo po zahtjevnosti pojedinih detalja.
Sportsko se penjanje razvilo iz alpinizma. Otkrilo je novi svijet. "To je pomodarstvo koje ne može opstati", ljubomorno su zborili alpinisti. No, to se pomodarstvo proširilo cijelim svijetom i osvojilo brojne ljubitelje prirode.
Svjetska organizacija za upravljanje planinarenjem i penjanjem UIAA 1987. osnovala je specijaliziranu komisiju CEC sa zadatkom da upravlja i razvija novonastalo sportsko penjanje.
Godine 1985. u talijanskoj Bardonechiji održano je prvo natjecanje u ekstremnom slobodnom penjanju. Prvu godišnju seriju natjecanja za Svjetski kup organizirao je CEC 1989. u Velikoj Britaniji. Svjetsko prvenstvo organizirano je prvi put 1991. godine u Frankfurtu.
U Hrvatskoj sportskim penjanjem upravlja Hrvatski planinarski savez - Komisija za sportsko penjanje. Prvo natjecanje u Hrvatskoj održano je 1986. na splitskom Marjanu.
Ne bojte se, nije ništa strašno! Jednostavno ustanite, namagnezijajte ruke, uhvatite prva dva oprimka, namjestite noge i - krenite. Čini se smjelo, no nema ljepšeg osjećaja od onog na vrhu - objašnjava Splićanka Irena Palošek Vrsalović, višestruka državna prvakinja u slobodnom penjanju.
Uz ruke, noge, stijenu i psihu, možda je najvažniji za vašu sigurnost - partner.
On će vas sa zemlje, ili sa sidrišta u stijeni posebnim spravicama prikopčanima na uže osiguravati i kočiti od proklizavanja pri eventualnu padu. U njega morate imati potpuno povjerenje.
- Pad u sportskom penjanju mora biti kontroliran i siguran. Kad penjač osjeti da će pasti, mora se pripremiti za to. Odgurnut će se od stijene, da se ne bi ogrebao. Licem će se okrenuti prema stijeni kako bi se dočekao nogama o kamen - objašnjava Maja Roboz.
Nakon svega, neka vas ne bude strah. Penjanje po stijenama vrhunski je izazov. Ono će ojačati i vaše tijelo i duh. To najjasnije objašnjava Stephan Glowacz, legendarni penjač iz Njemačke, koji je prošlog tjedna također pohodio Paklenicu.
"Poštujem stijene i zato ih se ne bojim" - zaključuje Stephan Glowacz.
Klub je osnovan 2005. godine s ciljem da potiče i razvija snowboard i šport uopće na
području Karlovačke županije i šire. Trenutno brojimo preko 200 članova
- prvenstveno mladih kojima je potrebna kvalitetna obuka za što se
brine naših 6 instruktora sa međunarodnim licencama. Tokom prošlih
godina dobili smo zastupništvo firme "Burton", najvećeg proizvođača
snowboard opreme te na skijalištu "Bjelolasica" izgradili snowboard
park, najveći u Hrvatskoj. Ukoliko nam se želite pridružiti to možete
učiniti u sjedištu Kluba, pozivom na telefon ili u našoj Snowboard
kućici u podnožju parka (samo za vrijeme rada Bjelolasice).
Snowboard park na Bjelolasici, staza Livade 2 koji su samostalno izradili članovi Kluba uz pomoć sponzora
Uz veliku pažnju prema mladima i početnicima, imamo i 5 prijavljenih natjecatelja koje vodimo na državna i međunarodna natjecanja.
Predsjednik: Danko Puškarić
Telefon: 098829322
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Web: www.snowboard-ogulin.hr
Za školu snowboarda, rent i servis opreme zvati Marijana na 092 100 3449
Rijeka Dobra od HE Gojak, pa do Lešća, pruža veliko zadovoljstvo i izazovnu avanturu - rafting, jer vijugajući između strmih stijena, izaziva i plijeni pažnju. Taj dio Dobre teće kroz predjele prekrasne i nedirnute prirode.
U Ogulinu je 3. kolovoza 1999. osnovan Rafting klub River Raiders. Klub od tada aktivno sudjeluje na mnogim domaćim i inozemnim natjecanjima.
Otvoreno prvenstvo Hrvatske na Dobri 2001.
1999. na Evropskom prvenstvu u Pragu na rijeci Vltavi osvaja 25. mjesto, a već iduće godine na domaćem prvenstvu osvaja broncu i 2001. osvaja srebro na Otvorenom prvenstvu Hrvatske na rijeci Dobri.
Članovi kluba pružaju usluge skipera u komercijalnom raftingu prevozeći turiste iz Evrope na domaćim i mnogim slovenskim rijekama.
Sa svojih 20-tak članova klub je pomagao u poplavama, posebno u nedavnoj ogulinskoj poplavi usred ljeta.
Pozivamo na učlanjenje mlade pustolove, ljubitelje ovoga športa da dožive užitke raftinga.
Predsjednik Kluba
Dejan Mihalić
098 934 0625
Za sigurnost planinara brinu se vrijedni članovi Hrvatskog planinarskog društva "Klek", Ogulin.
Za sve informacije o izletima na Klek nazovite predsjednika Franju Petrušića na broj 098 827 737.
Web stranica: www.hpdklek.hr
Kako bi se svaki planinar, skijaš ili izletnik koji posjećuje Klek osjećao sigurnim u slučaju nezgode, za njega skrbi Stanica gorske službe spašavanja, čiji su članovi dva puta bili prvaci Hrvatske.
Gorska služba spašavanja
PLANINARSTVO U OGULINU – POVIJESNI PREGLED
Slikoviti oblik Kleka i njegovo okomito stijenje, od davnina su privlačile pozornost okolnog stanovništva i putnika koji su prolazili ovim krajem. Prvi su o Kleku stvorili priče i legende a potonji ga opisaše u putopisima i novinskim člancima.
Davne 1689. godine W. Valvazor objavljuje prvi poznati crtež Kleka, 1782 B. Hacquet spominje biljke ubrane na Kleku. Godine 1838. Saski kralj Friedrich August proučava klečko bilje uz pratnju ogulinskog časnika Josipa Jelačića (kasnije hrvatskog bana). Nakon uspona na Klek, sveučilišni profesor iz Grazza, dr. Johanes Frischauf, sastaje se u ogulinskoj kavani, ispred tadašnje županijske zgrade s Budom Budisavljevićem i Vladimirom Mažuranićem (unuk bana I. Mažuranića). Taj je sastanak bio neposredan poticaj na osnovu kojega je 1874. godine u Zagrebu osnovano Hrvatsko planinarsko društvo.
Pošto je Klek bio tada posebno interesantno planinarsko odredište, već 1978.g. ogulinski učitelj Josip Magdić imenovan je povjerenikom HPD-a (Hrvatsko planinarsko društvo ) a dvije godine kasnije ulogu preuzima Mijo Zobunđija. Ogulinski veterinar Franjo Fink, na poticaj središnjice HPD-a a uz financijsku potporu imovne i mjesne općine, gradi stepenice ispod klečke stijene te na dva mjesta postavlja željezne ljestve. U te se poslove uključuju Sajfert i G. Baldauf, kr. inž. pristav.
Godine 1900. u Ogulinu se spominje podružnica Hrvatskog planinarskog društva "Klek", na osnovu čega se dade zaključiti da je planinarska misao polagano dobivala svoje pristaše. To je ujedno i početak organiziranog planinarskog djelovanja u gradu pod Klekom. Tokom vremena podružnica, čini se, prestaje sa radom, da bi ponovno bila obnovljena 8. prosinca 1921. godine, zadržavši prvotno ime. Podružnica je tada brojila 55 članova.
Predsjednik podružnice je bio Rudolf Franc a Stipetić Ivica – Pepić izabran je za tajnika. U radu podružnice isticali su se Jagica Stipetić – Kirasić, Olga i Dragutin Juričić, Blaženka Barbalić – Steka, Dragutin Žagrović, Marijan Galetić, Vilim Švarc, Bogdan Jančić i Zvonko Kušer.
Rad podružnice zamire u vrijeme diktature kralja Aleksandra Karađorđevića (1929.g.) ali se ponovno pokreće 1935. godine kada predsjednikom postaje Franjm Steka (ljekarnik) a tajnik je i dalje Ivica Stipetić – Pepić. Upravitelj ogulinske bolnice Josip Vodehnal, Ferdo Uršan i profesor Kopjevski, razvijaju vrlo živu aktivnost skijaške sekcije u okviru podružnice. Organiziraju se izleti na Triglav, Risnjak, Velebit i bliže planine.
Sve učestaliji dolasci planinara iz raznih krajeva, aktualiziraju staru ideju o izgradnji planinarskog doma na Kleku. U središnjici , u Zagrebu, postojala su i početna sredstva za gradnju doma a izrađen je i nacrt. Do početka drugog svjetskog rata nije se započelo sa gradnjom . Rat je prekinuo sve daljnje aktivnosti.
Po završetku drugog svjetskog rata planinari su djelovali su u okviru Fiskulturnog saveza Jugoslavije. Ovaj organizacijski oblik nije pogodovao razvoju specifične, planinarske aktivnosti. Promjenom dotadašnjih propisa, 1948. godine se osnivaju planinarska društva i Planinarski savez Hrvatske.
Slijedom ovih događanja i u Ogulinu se 1950. godine pristupa osnivanju Planinarskog društva "Klek" sa 109 članova. Osnivačka skupština održana je u prostoriji tadašnjeg kina (disco bar "Calipso"), 20.travnja 1950.godine.
Josip Marković je izabran za predsjednika, Ferdo Uršan za tajnika a blagajnik je bio Ivica Stipetić – Pepić. U upravnom odboru zabrani su Franjo Badanjak, Franjo Dujmić, Nikica Manojlović, Krešo Stipan, Milena Stipan, Lela Držić (udata Nežić), Munib Kozaragić i Franjo Steka. Predsjednik je, jedno vrijeme, bio i Bogdan Žagar.
Odmah po obnovi rada društva, nastavljene su aktivnosti za izgradnju planinarskog doma. Bilo je dosta dvojbe oko lokacije objekta. Tadašnji predsjednik PD "Klek", sudac Marijan Mance, zdušno je podržao prijedlog Matije Mlinca da se dom izgradi podno stijene Kleka. Na tom je mjestu i započela gradnja 1954. godine.
U organizaciji Zlatka Kregara iz Otočca dolazi skupina radnika koji radi na izgradnji doma. Oni stanuju u barakama koje su podigli u Bjelskom. Materijal do gradilišta, na konjima, prenosi Rajko Pezerović.
Izgradnju doma financirali su i pomagali: Kotar Ogulin, Planinarski savez Hrvatske, Šumarija Ogulin, trgovačko poduzeće Zvijezda, hidroelektrana Gojak, Dip Ogulin i pojedinci, među kojima su bili Jurica Stipetić i Dragan Radočaj, koji je po završetku doma, bio i prvi domar.
Dom je svečano otvorio Savo Vukelić 12. listopada 1958. godine.
Izgradnjom planinarskog doma na Kleku, pojačala se i aktivnost ogulinskih planinara. U to vrijeme, tajnik Planinarskog društva "Klek" je Josip Dubić pa zatim Ferdo Uršan te Milan Prerad. Od 1964. pa do 1989. Godine, dužnost predsjednika društva obnaša sudac Milan Prerad. Blagajnik je bio Ferdo Uršan (do 1960. god.), koji kasnije preuzima dužnost tajnika i vrši je do 1967. godine. Od 1960. do 1969. blagajnica je Marija Protulipac, zatim Ivan Sušanj – Varteks te Maca Zubčić. Nakon Uršana, tajnik društva je Mihajlo Višnjić do 1980., a Franjo Marković do 1989. godine.
Pored stalne brige o uređenju i opskrbi planinarskog doma organiziraju se i brojni društveni izleti. Ogulinski planinari odlaze na Julijske i Kamniške Alpe, Dolomite, Prokletije, Romaniju, Vlašić, Trebović. Vrlo često se odlazi na Velebit, Bjele i Samarske stijene, Bjelolasicu te Samoborsko gorje. Vrijedan uspjeh ogulinskih planinara je uspon na Toubkal (4 165 m), vrh Visokog Atlasa u Maroku. (Ivan Polić uspinje se na vrh a Franjo Blašković i Mihajlo Višnjić do 3200m).
Na poticaj Matije Mlinca, nekolicina planinara završava tečaj za gorske spasioce te od 1964. godine u okviru Društva djeluje Stanica Gorske službe spasavanja a pročelnik joj je Ivica Ceranić (do 1976.) Do 1990. godine stanicu vodi Ivan Blašković.
Od 1. studenog 1974. god. djeluje Omladinska sekcija Planinarskog društva "Klek" koju vodi Zvonko Trdić. U okviru Sekcije odvija se vrlo živahna aktivnost mladih ogulinskih planinara. 1975. godine sekcija broji 76 članova.
Omladinska sekcija potiče novi pristup i razmišljanja o potrebi školovanja planinarskog kadra. Pojedinci pohađaju speleološke i alpinističke tečajeve.
Izvodi se veliki broj alpinističkih uspona u stjenama Kleka, Bijelih stjena, Risnjaka, Velike Paklenice. U ovim aktivnostima prednjače Josip Božić i Zvonko Trdić koji se 1978. god. uspinju na Mt Blanc, što je do tada najviši vrh na koji su se popeli ogulinski planinari. Slijede Gross Gllockner, Marmolada u Dolomitima, Čvrsnica…
Na poticaj Radmile i Jose Špehara, višegodišnjeg popularnog domara na Kleku, inž. Ivica Bokulić trasira ogulinsku planinarsku transverzalu Modruš – Klek – Bijele stijene. Markirana je staza i izdan dnevnik transverzale.
Pošto je dom na Kleku otvoren samo vikendom, 1984. godine PD "Klek" pristupa izgradnji skloništa koje bi trebalo biti stalno otvoreno. Izgradnju skloništa pomogla su brojna ogulinska poduzeća: financijski te kroz materijal ili usluge.
U prenošenju materijala od Bjelskog do gradilišta puno su pomogli ogulinski izviđači pod vodstvom Ivice Polića te vojna postrojba koja je tada taborovala pod Klekom. Projekt objekta izradila je Dubravka Karlovac a građevinske radove je izveo Ljubo Ivanivić. Tokom radova odustalo se od prvotne zamisli, pa se izgradnja skloništa preinačila u nadogradnju doma. Radovi su dovršeni 1988. godine.
Predsjednik Društva Milan Prerad vrlo je aktivan, osobito u gospodarskim aktivnostima a zdušno mu pomaže Mihajlo Trbović –Mića. Krešo Stipan, poslovođa knjižare, cijelo vrijeme najživlje izletničke aktivnosti, "duša" je Društva. Istinski ljubitelj prirode, pokretač je najljepših izleta, koje je uspješno organizirao.
Ferdo Uršan se sa svojim dugo godišnjim djelovanjem u Društvu istakao kao posebna figura i svojevrstan simbol ustrajnosti i upornosti. Iako u dubokoj starosti, ostao je vjeran planinarenju i skijanju.
Za dugogodišnji uspješan rad, Društvo je 1984. godine odlikovano Zlatnim znakom Planinarskog saveza Hrvatske.
Za predsjednika društva, 1989. godine, izabran je Ivan Polić. Tajnik je Zvonko Trdić a dužnost blagajnika preuzima Drago Kolić. Pored nesuglasja u vodstvu Društva i novonastale ratne prilike uvjetovale su zamiranje djelatnosti.
Od 1990. g. pročelnik Stanice Gorske službe spašavanja je Dragan Špehar – Špeco.
Stanica se 1998. g. izdvaja iz Društva te postaje samostalna udruga. Vodi se briga o školovanju kadrova, te članovi odlaze na alpinističke i spašavalačke tečajeve a stanica zauzima istaknuto mjesto u Hrvatskoj.
U domu Klek je vojna posada pod zapovjedništvom predsjednika Društva Ivana Polića i to od 1. rujna 1991. do 1. studenog 1995. Jedina značajna aktivnost u tom razdoblju je organizacija proslave 120-godišnjice planinarstva u Hrvatskoj, kada na Klek dolazi oko 1000 planinara.
Na poticaj Josipa Badanjka, Drage Kolića, Franje Petrušića i Zvonka Domitrovića, dolazi do obnove rada Društva. Na skupštini Društva održanoj 7. Svibnja 1995. g. za predsjednika je izabran Franjo Petrušić, za tajnika Miljenko Pavešić a blagajnik ostaje Drago Kolić. U izvršni odbor izabrani su Ivanka Salopek, Vladimir Špigl, Đurđa Porubić, Darko Magdić, Ivan Polić, Vladimir Radej i Josip Badanjak. Tokom vremena, povlače se Vladimir Špigl, Ivanka Salopek i Darko Magdić a u Izvršni odbor stupaju Ivica Fumić, Željko Osvaldić i Zvonko Trdić.
Novo vodstvo intenzivira rad Društva. U Domu na Kleku organiziraju se dežurstva zbog nemogućnosti plaćanja domara. Na taj se način sredstva više troše na organizaciju izleta. Pohodi se Samoborsko gorje, Javorova kosa, Zeleni vir, Knin, Velebit, Velika, Žumberak, Biokovo te okolne planine. Dvije godine za redom organiziran je izlet na Dinaru te više izleta po Gorskom kotaru. Na Klek se tradicionalno organizira novogodišnji susret, koji iz godine u godinu okuplja sve veći broj planinara i izletnika. Za svoj rad Društvo je 24. siječnja 1999. g. dobilo priznanje Zajednice športskih udruga grada Ogulina.
Na izbornoj skupštini Društva održanoj 25. lipnja 1999. g. Franjo Petrušić je ponovno izabran za predsjednika, Miljenko Pavešić za tajnika a blagajnik i dalje ostaje Drago Kolić. Izvršni odbor čine Josip Porubić, Josip Badanjak, Željko Osvaldić, Ivica Fumić, Bruno Grdić, Vladimir Radej, Marinko Puškarić i Zvonko Trdić.
U proteklom razdoblju, pored predsjednika, osobiti doprinos radu Društva dao je svojom aktivnosti, agilni tajnik Miljenko Pavešić. Pored rada na obilježavanju staza i učešća u redovnom radu, priređuje seriju emisija o planinarstvu na radiju te piše članke o radu Društva i ostalim planinarskim zanimljivostima.
Pored primjerene izletničke, izrazita je i aktivnost na gospodarskom planu. Dom je opremljen telefonom, postavljen je hidrofor te izvršen niz sitnijih radova. 1999. g. izvedeno je prekrivanje starog djela doma plastificiranim limom, čime je problem krova i čiste vode za cisternu, kvalitetno riješen na dulje vrijeme.
U toku je obnova stepenica pod stijenom Kleka nakon čega će se prići pripremi za prekrivanjem novog djela doma. Društvo vodi brigu o obilježavanju planinarskih putova na svom području.
Na području planinarske aktivnosti, posljednjih je godina u Ogulinu prisutno organizacijsko "šarenilo". Osnovna planinarska aktivnost odvija se kroz HPD "Klek". Alpinistička aktivnost prakticira se u Stanici Gorske službe spašavanja i u penjačkom klubu "Dom konzalting". Većina članova jedne i druge udruge su ujedno i članovi Društva. Ova organizacijska usitnjenost, uzrokovana financijskim razlozima, loše djeluje na kvalitetu planinarske djelatnosti i upitna je njena opravdanost u malenom gradu poput Ogulina. U Ogulinu se osjeća potreba školovanja planinarskih kadrova i potrebna je veće aktivnost na promicanju planinarske ideje među mladeži.
Napomena : Pri izradi ovog povijesnog pregleda koristio sam se djelomičnim prikazom povijesti planinarstva u Ogulinu, Miljenka Pavešića, planinarskom literaturom (Hrvatski planinar i Hrvatske planine) te društvenim i privatnim arhivima.
Za sve informacije oko rezervacije i smještaja u dom na Kleku nazovite tajnika Miljenka Pavešića na mob. 098 900 86 70 ili blagajnika Dragu Kolića na 091 444 09 43.
