Alkoholizam je vrlo zastupljen oblik ovisnosti, kako u svijetu tako i u našoj domovini. To je jedan veliki sociološki problem koji se nikada neće do kraja iskorijeniti. Kako smo mi ljudi sami sebi uvijek najveći neprijatelji tako smo i ovdje, sami sebi volimo prkositi. Do krajnjih granica.
Eto, čak slavimo i opjevavamo alkoholizam i posljedice istog kao npr. u pjesmi Siniše Vuce u kojoj istoimeni pjeva:
''Volim piti i ljubiti
Takvoga me majka rodi
Takav ću i ostariti!''.
Na ovakve stihove čaše se razbijaju kao pod normalno, podižu se ruke u zrak, skače se i veseli. A drugi dan se pjeva drugi stih pjesme istoimenoga autora:
''Koliko sam kuna ja satrao
Moje ludo srce nije štedilo
Svakom redom ja sam plaćao!''.
Naravno lupajući se u glavu slijedeći dan, kada shvatimo na što smo potrošili veliku količinu novca, na glavu koja boli drugi dan, na svu tu tekućinu koju izuriniramo. Dakle zaključak je jedan, novcem smo kupili glavobolju i učestalo mokrenje. Ako ne i gore stvari, kao kada pola dana grlimo predmet u koji uriniramo i k tome ispuštamo neartikulirane zvukove kao jeleni za doba parenja.
''Narod kaže ko ne pije
narod kaže ko ne pije
virovat mu nije!''.
Refren je pjesme Mladena Grdovića i Jasmina Stavrosa, koji je jedno vrijeme bio hit među populacijom. Svakako, dotični gospodin Grdović je do sada imao toliko problema sa alkoholizmom da mu stvarno za ''virovati'' nije! Pa od kuda svi ti takvi stihovi, i ''pozitivna'' uvjerenja o alkoholu?
Pa kako ne bi imali uvjerenje da je alkohol u redu, kada nam se na televizijskom programu neprestano vrte reklame industrija piva, i koji su mahom i najveći sponzori velikih događanja, tipa svjetskim prvenstava u nogometu, lige prvaka i sličnih događanja. Pa općepoznata činjenica je i ta da su vino i piva podvedeni pod prehrambeni artikl! Bit će da je tako poradi reklamiranja istih, no možete li vi reći policajcu kada vas zaustavi da niste popili nego pojeli sedam piva? Hoće li vas pustiti da nastavite voziti kamo ste zamislili? Ne znam, probajte? Ja mislim da će te platiti veliku novčanu nagradu državi.
Iako je alkoholizam "postao" poremećaj, u stvarnom svakodnevnom životu on se smatra ljepše rečeno samo "stilom života" ništa više. U Engleskoj čim završe radni dan, Englezi odlaze u pubove i tamo se opijaju i vesele, što je za njih normalna sociokulturalna sekvenca života. Kroz povijest do danas oblikovao se mentalitet u kojemu je pijenje nešto sasvim normalno, štoviše ljudsko je društvo izgradilo niz običaja i navika te tako alkoholizam duboko ukorijenilo u svoju stvarnost kao običajnu pojavu, ne vidjevši pritom kako prije tako i danas posljedice i stvarnu sliku, koju alkoholizam ostavlja za sobom. Kažemo kako alkoholizam nije bolest pojedinca, već bolest obitelji, bolest društva.
Danas postoje dva zanimljiva vladajuća stava o alkoholizmu. Jedan je liberalan prema pijenju, pijanstvu i alkoholizmu, a drugi osuđuje alkoholizam i promovira takozvano "normalno pijenje" i "društveno prihvatljivo pijenje". Što opet s druge strane dokazuje ukorijenjeni mentalitet, kako je pijenje "društveno prihvatljivo", ali tobože u "granicama normale".
Podaci Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" govore kako 15% odraslih muških osoba boluje od alkoholizma, a 15% ih prekomjerno pije. Zapanjujuće? Naravno da su podaci alarmantni. Probudimo se već jednom!
U Hrvatskoj je oko 200.000 do 240.000 alkoholičara, što ispada jedan alkoholičar na 19 stanovnika, a brojka je i veća zbog nemoguće potpune procjene.
U Hrvatskoj se godišnje prvi put od alkoholizma liječi 7.000 alkoholičara, međutim broj hospitalizacija je puno veći što nam govori da je recidiv vrlo čest.
U SAD-u 18.000,000 alkoholičara košta državu 100 milijardi dolara, a godišnje umire 50.000 – 200.000 alkoholičara, često su to i mladi ljudi. U Velikoj Britaniji se taj broj kreće oko 25.000 alkoholičara godišnje. (podaci skinuti s wikipedie).
Iz ovih podataka je zaista vidljivo kakvi problemi nastaju iz ove ovisnosti. Jako je opasno alkohol smatrati sitnicom, jer malo po malo stvara se tolerancija koja polagano prelazi u ovisnost kada naše tijelo ne može funkcionirati bez čaše ujutro.
Kaže dijete majci:
• Mama, tata je opet pijan!
• A otkud znaš?
• Pa eno ga opet brije ogledalo!
Pod utjecajem alkohola uistinu ljudi rade čuda, od toga da zaboravljaju stvari do toga da zaborave doći kući. Alkohol je jedan podmukli i nemilosrdni neprijatelj ljudi.
Kanađanin E. Morton Jellinek predložio je tipologiju alkoholizma prema, etiologiji, motivaciji i epilogu ovisnosti u kojoj razlikuje pet tipova ovisnosti alkoholizma: alfa, beta, gama, delta i epsilon.
· Alfa-alkoholičar koristi alkohol, da bi se u konfliktnim situacijama osjećao bolje, ovisan o alkoholu, ali ne gubi kritičnost i kontrolu
· Beta-alkoholičar (prigodni pijanac) uvjetovan je osobito sociokulturološkim razlozima.
· Gama-alkoholičar strastveno je željan pića, psihički je ovisan o alkoholu, izgubio je kontrolu kritičnosti pri piću
· Delta-alkoholičar (alkoholičar iz navike) nastaje u određenim socioekonomskim i kulturnim uvjetima, kod delta-alkoholičara psihički činioci nemaju značenja
· Epsilon-alkoholičar je povremen -periodičan, "kvartalan" oblik sklonosti alkoholu.
Ne budimo niti alfe niti epsiloni u ovoj podjeli, budimo omega alkoholičari, oni kojima alkohol ne predstavlja ništa u životu već samo neku sporadičnu stvar. Neka nam se svidi neki drugi stih neko drugo poimanje alkohola:
''ne volim piti
ali volim ljubiti!''.
Liječenje alkoholizma je moguće, složeno, ali i dugotrajno, kroz ambulante i bolnice, klubove liječenih alkoholičara (KLA), udruge, jer gdje ima više ljudi sa istim problemom i to priznaje, lakše ćemo i sami priznati problem i pokušat ga riješiti. Jer zar se ne družimo sa ljudima koji dijele slične interese kao i mi sami? Iako je povratak ispijanju alkohola vrlo čest postoje ljudi koji shvate što to znači za njihove obitelji koje su doslovce terorizirali ali i za njihovo zdravlje.
Jednostavno razmislimo što nam alkohol nudi u životu, kratkoročno veselje, trošenje novaca, trošenje živaca naših obitelji i na kraju stanje okovanosti iz kojega mnogi nađu izlaz dizanjem ruke samih na sebe. Na žalost, mnogo je takvih. Ne budimo i mi jedni od njih jer tanka je granica između ''normalnog'' i ''nenormalnog'', granica u kojoj stupamo jednom nogom u zatvor zvan alkoholizam.
Recimo NE alkoholizmu i tada ćemo živjeti kvalitetnije i zdravije.
