Američke serije i filmovi doista pokazuju način života Amerikanaca i njihovu tradiciju. Puno toga se dade naučiti iz njih, i izvući pouku da to baš tako ne valja raditi. No, ako mogu oni zašto ne bi i mi Hrvati to isto radili?

Kultna serija ''Bračne vode'' ,koju malo tko nije pogledao bar jednom, ukazuje na ''sveto trojstvo'' američkog načina korištenja slobodnoga vremena. Fotelja, daljinski upravljač od prijemnika (jedan komad najmanje), te sam televizijski prijemnik, što većih dimenzija to bolji.

 

Naravno, nije to samo američki problem, već pomalo i problem na globalnoj razini.

Podaci koje sam pročitao iz Vjesnika, 12.09. 2010. govore baš o problemu djece koja upadaju u zamku navedenoga trojstva. Prva stvar koju djeca rade pri povratku iz škole jest da djeca pojedu i sjedaju za računalo. Što je još gora stvar, roditelji na takve stvari uopće ne reagiraju, odobravaju isto.

Hrana i računalo, televizija, glavni su krivci pretilosti djece, smatraju liječnici. U posljednjih desetak godina, pokazuju podaci na reprezentativnom uzorku djece školske dobi, prikupljenim u školskim dispanzerima, postotak djece s prekomjernom težinom narastao je s 10 na 25 posto. Zar to nije alarmantan podatak? Da se debljina javlja u sve ranijoj dobi, pokazuju i prvi sistematski pregledi djece, polaznika vrtića i malih škola. Na uzorku od 300 djece predškolske dobi iz Zagreba pokazalo se da je 20 posto dječaka debelo (djevojčica nešto manje). Na relaciji selo grad, deblja su gradska djeca u muškoj populaciji za oko 5 posto više, kod djevojčica je to malo blaža razlika od neka 2 posto.

Dr. Zrinka Puharić navodi da je osnovni razlog hrana i sjedenje, ne kretanje. Djeca za igru imaju sve na računalima, od raznih igrica ili dopisivanja s prijateljima putem raznih stranica, ponajprije facebooka. Svijet je zaista postao globalno selo što se informacija i komunikacija tiče.

U današnje vrijeme postoje i bežične tipkovnice i miševi tako da praktički iz kreveta mogu surfati Internet svijetom i igrati igrice. To je svakako velik problem i otrov za djecu, a kamoli ne za osobe starije životne dobi.

A sada obratimo pažnju na znanstvena istraživanja vezanih uz sjedenje i neaktivnost.

Dosadašnja istraživanja uglavnom su se bavila vezom između sjedenja i zdravstvenih problema poput pretilosti, dijabetesa tipa 2, bolesti kardio-vaskularnog sistema itd., međutim, rijetka su ispitivala relaciju između vremena provedenog u stolici i nivoa smrtnosti, prenosi t-portal.

Tim na čelu s dr. Alpom Patelom iz Epidemiology Research Program analizirao je stoga 123.216 ljudi koji nisu imali problema sa srcem, karcinomima, moždanim udarima ili bolestima pluća, a koji su učestvovali u studiji prevencije raka 1992.

Stručnjaci su istražili vrijeme koje su ti ljudi od 1993. do 2006. proveli na stolici, ali i u tjelesnim aktivnostima te ispitali povezanost ovih dvaju faktora s nivoima smrtnosti. Otkrili su da je vrijeme provedeno u sjedenju bilo proporcionalno nivoima smrtnosti posebno kod žena.

Naime, kod žena koje su sjedile više od šest sati dnevno vjerojatnost da će umrijeti u spomenutom periodu od 1993. do 2006. bila je za 37 posto viša nego kod žena koje su sjedile manje od tri sata dnevno. Kod muškaraca taj je rizik bio značajno manji - 18 posto.

Zanimljivo je to da je smrtnost ostala gotovo ista čak i kod ljudi koji su kvalitetnije jeli i prakticirali tjelovježbu. Ova negativna sprega posebno je bila jako izražena u zdravlju kardio-vaskularnog sustava.

Kombinacija neaktivnosti i sjedenja pokazala se naročito ubojitom. Naime, kod žena koje su puno sjedile i bile neaktivne smrtnost je bila čak 94 posto veća, a kod muškaraca sa sličnim navikama 48 posto veća nego kod ljudi koji su bili i vrlo aktivni i malo sjedili.

'Nekoliko faktora može objasniti ovu spregu', rekao je dr. Patel. 'Dugo vrijeme provedeno u sjedenju, neovisno o tjelesnim aktivnostima, ima važne metaboličke posljedice i može utjecati na nivoe triglicerida, holesterola, glukoze u plazmi, krvnog tlaka i leptina koji su biomarkeri pretilosti te kardiovaskularnih i kroničnih bolesti.'

Autori istraživanja zaključuju da bi zdravstvene institucije trebale ljudima preporučivati ne samo tjelesnu aktivnost, već i smanjivanje vremena provedenog u sjedenju. Ako ništa drugo, ljudi bi trebali sjedenje prekidati kratkim šetnjama kad god je to moguće.

Trebamo se što više kretati i pronaći vremena za tjelovježbu, jer jedino tako možemo živjeti zdravije i duže! Naravno uz zdraviju i kvalitetniju prehranu.