Pazimo na OZON koji je u orbiti jer nas od ultraljubičastog zračenja s tri molekule kisika svakodnevno štiti!


Ozon je alotrop kisika koji se sastoji od 3 atoma kisika (O3). Ozon je, dakle plin, vrlo oštrog mirisa, plave boje. Ozon se nalazi u stratosferi, a na visini 20 – 50 km od zemljine površine tvori ozonski slij ili omotač. Također, to je vrlo otrovan plin. Nastaje iz elementarnog kisika cijepanjem molekula na atome, te se tri atoma udružuju u molekulu ozona. Pa, koja je njegova svrha?

Ozon je jako bitan za upijanje štetnog ultraljubičastog zračenja koje dolazi od našega Sunca. Tu se u stratosferi odvija stalna borba između UV zračenja i ozona. Bez stratosferskog ozona život na Zemlji ne bi bio moguć. Pa zašto smo toliko nemarni i uništavamo ozonski omotač? Još jednom se očituje činjenica da je čovjek sam sebi najveći neprijatelj!

Stanjivanje ozonskog sloja u stratosferi u posljednjih je dvadesetak godina vrlo ozbiljan problem. 80-tih godina otkrilo se da je na pojedinim dijelovima Zemljine kugle došlo do stanjivanja ozonskog sloja. Naročito je to bilo očito iznad Antarktika gdje je otkriveno da je svakoga proljeća ozonski sloj tanji za oko 40%. Takvo nestajanje ozonskog sloja nazivamo "ozonska rupa".

Najnovija istraživanja pokazuju da, osim iznad Antarktika, ozonska rupa postoji i iznad Arktika, te u pojedinim dijelovima sjeverne i južne polutke, dakle iznad gusto naseljenih područja. Nastajanje ozonske rupe iznad nekog područja ovisi o vjetrovima, vremenskim uvjetima te o vrsti čestica koje se nalaze u atmosferi. Prema "United Nations Environment Programe" izvještaju svako stanjivanje ozonskog sloja od samo 10% može uzrokovati porast javljanja katarakte (mrene) i različitih tipova raka kože od 26% .
Porast od 26% možemo prevesti u brojke: 1,75 milijuna novo oboljelih od katarakte (mrene) i 300 000 novih bolesnika od raka kože širom svijeta.

Jedan od uzroka nastajanja ozonskih rupa su atomi klora (Cl) oslobođeni u stratosferi. Atomi klora vežu se s ozonom u spoj ClO, te pri tome "skidaju" atome kisika jedan po jedan. Jedan atom klora može uništiti do 100000 molekula ozona prije nego što se vrati na Zemljinu površinu i nataloži u obliku klorida.
Ovi atomi klora oslobađaju se cijepanjem klorofluorougljikovodika (CFCs), kemikalija koje čovjek godinama koristi u različite svrhe. Najpoznatiji CFCs su freoni, spojevi koje nalazimo u hladnjacima i klima uređajima. CFCs se također koriste kao kemikalije za čišćenje u proizvodnji jedne supstance koju nalazimo u šalicama za kavu i kutijama za jaja, a koristi se također za izolaciju i punjenje. CFC ili tzv. freon-11 se koristio u različitim sprejevima (dezodoransi, sprejevi za kosu itd.), ali zadnjih nekoliko godina takva upotreba zabranjena je u SAD-u i u nekoliko europskih zemalja. Freon-12 još uvijek je u upotrebi u hladnjacima, zamrzivačima i klima uređajima. Sve do ranih 70-tih godina kemičari su smatrali freone inertnim kemikalijama, no tada je otkriveno kako razgradnjom freona nastaju produkti koji reagiraju s ozonom i tako uništavaju ozonski sloj. Većina zemalja svijeta složila se o prestanku upotrebe CFCs do godine 2000. SAD su prestale s njihovom upotrebom već 1995 godine.

Znanstvenici neprestano rade na spojevima sličnog djelovanja koji ne oslobađaju atome klora i time ne oštećuju ozonski sloj.

Pa što je za nas ljude ozon? Jednadžba za ozon je jednostavna, ona jest tri atoma kisika povezana u cjelinu, ali ja bih najprije rekao, OZON = ŽIVOT!