DAN 1. Dragi Dnevniče, evo današnji dan je prošao glatko. Bio sam u trgovini odjeće, sa markom. Naravno, ne na placu. Ma uzeo sam si takve Diesel hlače, baš su ono cool! A platio sam ih 1.200 kuna, po komadu. Da, dragi moj Dnevniče, ubit će me žena kad sazna da sam kupio tri komada hlača, identičnog izgleda. Pa ono što Dnevniče pitaš gluposti? Pa bile su na rasprodaji, inače su 1300 kuna po komadu, pa valjda neću propustiti tu priliku!
Dragi moj Dnevniče, danas sam se baš naradio za svaku svoju kunu dobivenu petnaestoga u mjesecu. Danas sam platio račune za vodu, struju i telefoniranje. Ovaj mjesec sam platio 200 kuna manje. Morat ću djeci priuštiti nekoliko igračaka koje im nisam mogao kupiti prošli mjesec. Baš će biti sretni! Da vidiš vidio sam kao ono na rasprodaji neke hlače od 1.200 kuna. Baš sam se nasmijao, slatko. Prošli mjesec smo žena i ja kupili djeci i nama svakom hlače i platili samo 500 kuna. Bože, na što ljudi troše novac. A ono Marka je valjda Marka! Vjerojatno one Diesel hlače same hodaju i same se oblače na ljude! Pametnih li hlača, pomislih Dnevniče! Svratio sam i do trgovačkog centra, znaš da sam rekao da mi je zidni sat stao pa sam otišao kupiti baterije. Uzeo sam punjač i baterije s mogućnošću punjenja. Tako ću manje novaca drugi puta potrošiti jer neću morati kupovati nove uloške!
DAN 2.
Dragi Dnevniče! Žena uopće nije saznala da sam joj jučer ispeglao njenu visu, (karticu) a to sam učinio i danas. Ogromni osmijeh, kao da sam vješalicu za robu progutao razvukao se mojim licem. Čovječe ovu majicu moraš imati! Rekao sam sebi! Kad li neki tip uzme tu istu majicu ispred mene, a ostala je još samo ta jedna. Rekao sam mu da ga može biti sram što me kopira u odijevanju. Hej, frajer je toliko pošizio da mi je majicu bacio u glavu a ja sam je ponosno kupio. A uz to su savršeno odgovarale crne cipele od neke životinje kojoj ni ime nisam mogao zapamtiti. Ma bitno da je rijetka i da ih ja imam. Ono između ostalog to me stajalo samo tri glave. Ono, kaj me briga, ja se baš dobro osjećam u novim krpicama. Uzeo sam tu i tri šala, bijeli, crni i kombinaciju. I šešir u stilu gangstera iz vremena američke prohibicije!
Dragi Dnevniče! Danas sam pomogao ženi peglati. Toliko je bila sretna što joj pomažem, i pusu u obraz sam zaradio. Djeca su se smijuljila i pjevala pjesmu: ''Mama i tata zaljubljeni par …'' . Nema ništa sretnije od dječjih osmijeha i sreće. Zar ne, ne znam Dnevniče što ima sretnije na ovom svijetu! Danas mi je bio i rođendan. Djeca su sama skupila novac i kupili mi majicu s natpisom: ''Najbolji tata na svijetu!''. Predobro Dnevniče! Skoro sam zaplakao od sreće. Što još može zamijeniti takvu majicu! Ne znam Dnevniče ali lijegam u krevet moj Dnevniče!
DAN 3.
Dnevniče! Danas mi stvarno nije ništa ni drago niti milo! Dođem u trgovinu kad ono ženina kartica zablokirana! Odmah sam uzeo jedan od tri mobitela i nazvao sam je i objasnio joj kako si moram kupiti kožni remen i neke hlače za po kući. Ona kaže meni, meni ona kaže: ''Ti si šopingholičar!''. Ja šopingholičar, pa što joj to uopće i znači! Hm, ja ovisan o kupnji, hej curo odrasti! Rekla mi je da se iseljava iz stana ako pod hitno ne odem na liječenje. Baš smiješno, još i na liječenje da idem. Psihoterapija kao kod alkoholičara. Da, ja sam Šoping Holičar i ovisnik sam o kupovanju. Tri dana nisam ništa nepotrebno kupio. Gromoglasni pljesak ostatka šopingholičarske ekipe! I sjaj u njihovim očima s pomisli: ''Kada ću ja uspjeti ne kupiti nepotrebnu stvar?''. Baš sam se nasmijao, Dnevniče i izvadio svoju karticu. Ni na njoj nisam imao kuna. Ma, tada sam poludio i bacio remen i hlače prodavačici u lice i rekao joj da mi ne treba niti remen, niti hlače, ma ništa. Baš sam cijeli dan depresivan. Idem spavat.
Dragi moj Dnevniče, danas mi je tako lijepo počeo dan. Djeca su me ujutro zagrlila i namjestila mi osmijeh kojega sam cijeli dan nosio na poslu. Kakav Mastercard, njihova sreća je neprocjenjiva. I tiho da ti kažem, dobio sam povišicu na poslu. Žena me je nazvala i rekla da nema boljega muža na svijetu. Poslao sam joj buket cvijeća na radno mjesto, s porukom da je obožavam. Sretan kao i svaki dan, odlazim u carstvo snova.
Mnogim ljudima se događa da kupe nešto što im uopće ne treba ili da loše raspoloženje pokušavaju popraviti kupnjom nečega što im se sviđa ili ih veseli. To je posve normalno i nije zabrinjavajuće. U ostalom novac je tu da se troši, tako razmišlja većina ljudi, a kartice da se ''peglaju''. Ovisnika o kupovanju najlakše možemo prepoznati po tome što kupnja značajno ometa normalno odvijanje njegovog života. Takva osoba preokupirana je kupovanjem, napeta je kad ne kupuje, ima stalnu potrebu kupovati i često kupuje stvari koje nikad ne upotrijebi. Uzrok kupovanje, rezultat kupovanja napetost u međuljudskim odnosima, na poslu a najčešće pati najbliža socijalna struktura a i čovjeku najbitnija, obitelj!
Koliko je ova ovisnost raširena? Jedno veliko istraživanje provedeno u SAD pokazalo je da 5 do 6% ljudi ima profil ovisnika o kupnji. Oni troše više nego što im to njihovi prihodi dopuštaju na stvari koje im ne trebaju ili ih nikad neće koristiti, zloupotrebljavaju kreditne kartice i sami sebi stvaraju financijske poteškoće (podaci sa http://www.tportal.hr/).
Rješenje problema je moguće, ali tu je opet onaj element kao i kod svake od ovisnosti. Mi trebamo sami sebi reći dosta, ovisan sam idem se riješiti okova te napasti!
Kada smo sami sebi priznali problem dobro je pomnije ga ispitati. Kupujemo li samo povremeno, ali onda potrošimo veću sumu novca? Ili to činimo stalno trošeći pritom manje svote? Postoji li nešto na što smo posebno osjetljivi – odjeća, cipele, elektronika ili nešto drugo?
Razmislite što u stvari kupujete? Podiže li vam kupovanje ego ili smanjuje depresiju? Možda se nadate da ćete tako vratiti partnera ili partnericu? Ili se kupujući osjećate manje usamljeno? Kad otkrijete što je to pokušajte razmisliti postoji li neki drugi, konstruktivniji način, da zadovoljite te svoje potrebe. Kad osjetite nagon za kupnjom učinite umjesto toga nešto drugo.
Ovisnicima o kupnji savjetuju se plaćanje gotovinom, a ne kreditnom, kupnju prema unaprijed sastavljenom popisu, izbjegavanje trgovina koje daju stalni popust, izbjegavanje razgledavanja izloga kada su trgovine otvorene, kao i kupnje putem kataloga ili TV prodaje.
Na kraju bih naveo, ljudi su sami sebi najveći oponenti, najveći neprijatelji. Svaka ovisnost je štetna, ponajprije za nas same, ali ovisnost kao takva projicira se na naše bližnje, a tada oni pate više i od nas samih. Kupujmo umjereno, kupujmo potrebno budimo što više Gospodin Nešoping Holičar a što manje Gospodin Šoping Holičar!
