Bogatstva koja nas okružuju uistinu su pravi dar od Svevišnjega. More, mnoštvo jezera, brojne oranice, životinjski svijet o kojem mnogi narodi mogu samo sanjati ili gledati na televizijskom programu daje mi krila ponosa i sreće jer živim u Hrvatskoj. Bogatoj Hrvatskoj. Jedna smo od najdivnijih i najbogatijih zemalja svijeta a da to i neznamo, zanemarujemo jer nas nije briga i sl. Mnoštvo blagodati koja nas okružuje može nam poslužiti u životu da bi jeftinije živjeli, a opet gdje se luksuznost i bajkovitost ne zagubi. Jedan od tih bajkovitih tvorevina je i kuća od slame. Vjerovali ili ne, kuća od slame nije bajka, nije san već java, istina. Nije to priča o kući od čokolade i o Ivici i Marici ali ovaj tekst vam može otkriti neke nove stvari o kojima niste razmišljali uopće. O kojima ste znali malo.

Kuća od slame je danas sve popularniji način gradnje kuća, a vjerojatno je razlog u ekonomskoj računici. A pošto nas kriza šamara već nekoliko godina bit će takvih projekata sve više rekao bih. Ne računajući plemena u Africi, danas su slamnate kuće hit među europskim narodima. Što je slijedeće, automobil od wc papira? A ako ništa barem slame ima na svakom koraku. Trave da ti slabo dođe, samo dobra kosilica, jedan imt da to pokosi, te balirka da pretvori onu slamu u malene kocke. Kao lego, i igra može početi. Slama kao takva je poljoprivredni višak i može se nabaviti po relativno niskoj cijeni, možda i za badave a dobivena je vrijedna kombinacija izolacijskih i statičkih svojstava. Pustimo mi staklenu vunu i ostale izolacijske materijale, slama je budućnost grijanje a nadasve i uštede toplinske energije. Osim ako vam se u zid ne uvuče kakva živina koja obožava slamu. Mogućnosti koje pruža tehnika gradnje slamom gotovo su neograničene. Zid od balirane slame moguće je koristiti kao nosivi element, gdje se konstrukcija krovišta sidri direktno na zidove. Tako barem piše na internetu, iako je meni sigurnije u mojoj blokovima zidanoj kući.Češće se slama koristi kao ispuna, gdje se strukturalni elementi objekta grade najčešće od drveta, ali u nekim slučajevima čak i od metala ili armiranog betona. Za razliku od nekih drugih građevinskih materijala, slama pruža mogućnosti izgradnje nepravilnih, organskih oblika koji nerijetko završavaju više kao umjetničko djelo, nego samo kao kockaste kuće na koje smo navikli. Znači budućnost nam je pred nosom, očima, ušima, a da niti ne znamo, a kuće lijepe kao u Alisi u zemlji čudesa. Samo što iz zidova ne iskaču zečići, srne i druge prelijepe nam i drage životinje. Idila nam je suđena.

Kuća od slame može biti izvedena tako da potpuno izgleda kao objekt građen uobičajenim materijalima. Slama neprimjetno ostaje među slojevima žbuke i jedini dokaz njene prisutnosti je znatno niži račun za grijanje. Slamnati zidovi se obavezno moraju ožbukati kako bi se slama zaštitila od vanjskih utjecaja. U tu svrhu se najčešće koristi žbuka na bazi vapna, a gdje je to moguće, glinene žbuke predstavljaju izvrsnu jeftinu zamjenu. Cementna žbuka potpuno je neprikladna za korištenje u kombinaciji sa slamom, jer stvara paronepropusni sloj i zid ne diše, odnosno onemogućen je prolaz viška vodene pare iz unutrašnjosti objekta prema van. To može uzrokovati kondenzaciju vlage s unutrašnje strane zida, što rezultira truljenjem slame. Izbjegavanjem upotrebe cementa, koji ionako nije poželjan materijal u ekološkom graditeljstvu, potpuno rješavamo problem.

Ovoga ljeta u Istri, kod Bala, grupa volontera-prijatelja dovršila je kuću od bala slame. Volonteri su prosijavali zemlju crljenicu koju su iskopali za buduće jezerce nedaleko kućice od slame. Zatim tu zemlju, koja je ujedno pigment koji daje crvenkastu boju zidovima, u tačkama miješaju s glinom, pijeskom i vapnom, dodavajući vodu kako bi dobili kompaktnu, žitku smjesu koja potom rukama mogu lako nanositi na zidove od slame. No, ništa bez odgovarajućeg omjera. Znači bilo kuda matematika svuda.

Stavljali su četiri mjerice vapna, četiri zemlje, ili ovisno o željenoj boji može dvije mjerice zemlje i dvije gline, i dvanaest mjerica. Završnom, trećem sloju žbuke prethodila su dva sloja od zemlje, gline, pijeska i usitnjene slame, uz dodavanje vode. Umjesto miješalice, poslužile su ljudske noge koje su u improviziranom bazenu gazile smjesu. Slamnati zidovi se obavezno moraju ožbukati kako bi se slama zaštitila od vanjskih utjecaja. Kao što sam već i naglasio.

Teren na kojem je počela gradnja prvo je očišćen i poravnan. Zatim su određene dimenzije kućice, u Istarskom sluča ju četiri na četiri metra. Za potporne stupove iskopane su rupe u zemlji dubine oko 25 centimetara koje su ispunjene armiranim betonom, a na željezne šipke, koje su ostavljene da vire iz središta stupića utaknuti su noseći stupovi na kojima je sagrađena drvena konstrukcija i na njoj krovište. Tlo je posuto šljunkom debljine oko deset centimetara koji je potom dobro utaban. Na šljunak gdje će doći zid od bala slame postavljene su daske izolirane ljepenkom. Zatim su ugrađeni okviri za prozore i vrata koji moraju biti širi s obzirom da je širina bala sijena oko 40 do 45 centimetara.

Važno je da su bale dobro prešane i suhe. Za kućicu u Istri trebalo je 170 bala, dugih 90, te visokih oko 45 centime. Bale se ne slažu jedna na drugu već poput cigli, ali bez vezivnog sredstva. Povezuju ih metalne šipke ili naoštreni drveni kolci koji se probijaju kroz njih. Bale se još mogu povezati i s daskama koje se u razmacima postavljaju s vanjske strane zida od slame. Materijal za ovu kućicu od 16 četvornih metara, visine 3,20 i 3,70 metara, kako bi dobili pad radi odvodnje vode.

U blizini Zaprešića nalazi se obiteljska kuća obitelji Zajec. Mladi bračni par živi u prvoj hrvatskoj kući napravljenoj od drva i slame. Cijela konstrukcija, vanjska obloga te okviri vrata i prozora izrađeni su od bagremova drva, a 360 bala slame ugrađeno je u zidove i služi kao toplinska izolacija. U kuću su se uselili prije šest mjeseci.
- Istina je da su nas mnogi odgovarali od upotrebe slame i drva, ali nismo htjeli odustati. Htjeli smo da kuća bude suvremena interpretacija tradicijske gradnje od drveta i zdrava za život - rekla je Marina (32), arhitektica.
Dok se ona bavila detaljnom razradom projekta, suprug Miro, agronom, brinuo se o nabavi materijala i izvođenju radova.
- Slamu, koja je izvrsna toplinska izolacija, sakupili smo baliranjem na vlastitim poljima i u suradnji s lokalnim stanovništvom. Samostalno smo i pratili izradu drvene obloge pročelja - od vađenja trupaca iz šume pa do obrade drveta. Svu tu slamu sam ja postavljao i moram reći da sam se pošteno naradio - rekao je Miro držeći u rukama preslatkog šestomjesečnog sinčića Ivana. Slama je prisutna i u interijeru gdje je dio zida umjesto u drvenu oblogu obučen u staklo.
- Možemo slobodno reći da je kuća naš ručni rad. Gradnja je trajala dvije godine jer smo to sve radili malo pomalo. Ali realno, ovakva kuća može se napraviti za nekoliko mjeseci. A ovakav stil gradnje je i puno jeftiniji ako sami sudjelujete u gradnji - istaknuo je Miro (36).
- Drvena arhitektura je kod nas posljednjih desetljeća bila zapostavljena. Nadam se da će se vratiti u velikom stilu. Već me nekoliko ljudi angažiralo za projekt jer im se jako svidjela kuća. Ipak, najprije su htjeli do nas da se uvjere kako zaista živimo u takvoj kući - naglasila je Marina.
25 m3 - drvene građe utrošeno je u kuću. Bagremovo drvo odabrano je zbog svoje trajnosti
360 - bala slame utrošeno je u gradnji
200 €/m2 - stajao ih je visoki roh bau jer su sami radili. Da su platili investitore, izašlo bi ih oko 500 €/m2
140 m2 - dnevni prostori u prizemlju orijentirani su prema zapadu, a spavaće sobe nalaze se na katu

Oguline mislim da si ti sljedeći na redu!