-
Početak
- Novosti
Početak današnje Obrtničko i tehničke škole, datira iz 1885. godine otvarenjem Drvorezbarske škole, i dvije godine kasnije i Urarske škole. 1910. počinje s radom Šegrtska škola s desetak učenika u zanimanju: postolar i opančar, bravar, krojač, trgovac i stolar. ( više o tome...)
Škola s današnjim imenom nastala je 1. listopada 1996. godine
razdvajanjem Srednje škole Ogulin na dvije srednje škole: Gimnaziju
Ogulin i Obrtničku i tehničku školu Ogulin.
U školskoj godini 2002./03. zgrade škole su spojene, a sama Škola
opremila se suvremenim nastavnim sredstvima i pomagalima, audio
video uređajima, računalima, praktikumima za fiziku i elektrotehniku,
strojarstvo, obradu drva, osobne usluge itd.
Školu pohađa preko 500 učenika s oko 20 razrednih odjela.
Ravnatelj Obrtničke i tehničke škole je Milan Poljak, prof.
Tel.: 047 522 931
Vlastite internet stranice: www.otsog.hr
Sadašnja zgrada Učeničkog doma Ogulin izgrađena je 1991. na mjestu stare zgrade. Do 1998. Dom je zbrinjavao ratom ugroženo i nastradalo stanovništvo općine Ogulin, učenike prognanike i izbjeglice uglavnom iz Vukovara, Vinkovaca, Saborskog itd.
Za vrijeme II. Svjetskog rata, Dom u prijašnjoj zgradi vodili su Franjevci trećoreci, a domaćice Doma bile su Sestre milosrdnice. Jedan od učenika Doma bio je i pokojni šibenski biskup dr. Srećko Badurina. Po završetku II. Svjetskog rata, u Domu uglavnom stanuje ratna siročad.Od početka 1955. godine, Dom pruža stanište učenicima na školovanju u ogulinskim školama.
Učenički dom Ogulin
Trenutni kapacitet Doma je 50 učenika raspoređenih u dvije odgojne
skupine. Dovršenjem i uređenjem prvog kata, Dom će moći primiti
ukupno 120 učenika. Stanari doma su muška i ženska djeca, učenici Gimnazije Bernardina
Frankopana i Obrtničke i tehničke škole Ogulin.
Dom je dobitnik priznanja:1998. od Turističke zajednice Ogulina za najljepše uređen društveni okoliš i 1999. od Gradskog vijeća Grada Ogulina za pružanje humanitarne i materijalne pomoći izbjeglicama i prognanicima.
Učenički dom Ogulin redovito sudjeluje na domskim županijskim i državnim natjecanjima. Uz organizirani boravak i učenje, provode se i razne slobodne aktivnosti i susreti.
Ravnateljica učeničkog doma je Željka Pađen-Stipetić, prof.
Učenički dom Ogulin
Vladimira Nazora 6
47300 OGULIN
Tel1.: 047 522 117
Tel.: 047 532 310
Web stranice: www.ucenicki-dom-og.hr
Turistička zajednica grada Ogulina utemeljena je 7. srpnja 1995. godine. Od njenog utemeljenja do danas, djelatnici Turističke zajednice postepeno su stvarali i razvijali pogodnu turističku atmosferu i ambijent harmonije između domaćeg pučanstva i turista.
Rad Turističke zajednice naročito se pokazao učinkovitim u organizaciji prometovanja turističkog vlaka Karlek.
Klečke vještice dočekuju Karlek
Više o Turističkoj zajednici grada Ogulina pogledajte na web adresi www.tz-grada-ogulina.hr
Iznad ogulinske kotline u sklopu planine Velika Kapela dominira
masivna stijena čudesnog oblika i zastrašujuće ljepote - Klek
visok 1182 m iznad mora.
Izgled Kleka je različit sa raznih strana gledanja i ima oblik
velikog diva koji spava na leđima, pa je i u narodnim pjesmama
opjevan kao Kraljević Marko koji je tu legao da spava. Glavna
200 metara visoka stijena liči na glavu diva, dok Klečice izgledaju
kao njegova stopala. Na Kleku je izgrađen planinarski dom na
visini od 1000 m iznad mora.
Za vrijeme dobre vidljivosti s vrha Kleka može se vidjeti Zagreb udaljen oko 100 kilometara.
Klek
Johannes Frishauf, profesor matematike iz Graza, oduševljen ljepotom
Kleka potaknuo je osnivanje Hrvatskog planinarskog društva (HPD)
1874. godine. U spomen na početak organiziranog planinarstva u
Hrvatskoj slika Kleka se nalazi u znaku Hrvatskog planinarskog
saveza. Stijene Kleka bile su prva penjačka škola i
na njima je održan veliki broj natjecanja u penjanju.
Prema narodnim pričama, na Kleku se nalazi carstvo vještica, koje
su postale simbolom Kleka i Ogulina i u čitavoj Hrvatskoj nema
vrha za koji je vezano toliko narodnih priča i legendi.
Centar grada Ogulina može se podičiti fenomenom
hidrogeoloških spomenika prirode.
Kanjonom kroz središte grada, svoj tok završava
rijeka Dobra. Ponire ispod kamenih i strmih litica u ogromnom
otvoru nazvanom Đulin ponor.
Đulin ponor iz 1830. godine
Đulin ponor je špiljski sustav koji se nastavlja u najdulji speleološki objekt Hrvatske, špilju Medvedicu dugu 16.396 m.
Zamislite, kakav osjećaj izaziva spoznaja da šire područje Grada živi iznad prekrasnih figura koje samo voda može isklesati u krašu.
Kamene litice Đulina ponora izazivaju alpiniste da okušaju svoju sposobnost i znanje.
U ogulinskom kraju speleolozi će naći mnoge spilje i bogate spiljske sustave duge i 16.396 metara, što je prava rijetkost.
Najzanimljiviji od njih je ponor rijeke Dobre ili Đulin ponor, kojeg i danas tako nazivaju žitelji ovoga kraja.
JEZERO SABLJACI
Pravi biser ogulinskog kraja je jezero Sabljaci, udaljeno svega
oko 3 km od Ogulina. Jezero Sabljaci je umjetno stvoreno jezero u svrhu akumuliranja
vode rijeke Zagorska Mrežnica za potrebe proizvodnje električne
energije. Ovo jezero je tunelom povezano s jezerom Bukovnik udaljenim
oko kilometar i pol, odakle se nastavlja tunel prema hidroelektrani
Gojak udaljenoj oko desetak kilometara od Ogulina.
Uz obale jezera nalazi se niz kuća za odmor. Na jezeru se nalazi restoran Sabljaci, s bogatom ponudom jela i pića. Na jezeru se održavaju preko ljeta "Jezerske igre", razni sportovi na vodi kao što su veslanje, jedrenje, plivanje i ronjenje, sportski ribolov itd.
Na obali jezera, nalaze se bogati sadržaji za dječju igru, gdje
se mogu i roditelji odmoriti i ugodno osjećati.
JEZERO BUKOVNIK
Još jedno jezero čini rijeka Dobra nešto prije nego što ponire u "Đulinom ponoru". Naime, negdje oko jedan kilometar udaljeno od centra Grada na rijeci Dobri je podignuta brana te je na taj način stvoreno još jedno akumulacijsko jezero.
Rijeka Dobra je izuzetno poznata po svojim brzacima na kojima se vozi rafting i poznata je po mnoštvu raznih riba - mladica, pastrva, lipljana...
RIJEKA ZAGORSKA MREŽNICA
Zagorska Mrežnica izvire u Ogulinkom Zagorju i skuplja se u umjetno akumulacijsko jezero Sabljaci. Iz jezera Sabljaci se tunelom odvodi do jezera Bukovnik i dalje do hidroelektrane Gojak. U vrijeme većeg vodostaja, Zagorska Mrežnica odlazi svojim prirodnim koritom prema Oštarijama u kojima ponire.
