-
Početak
- Novosti
Stara zgrada
Prva škola u Oštarijama osnovana je 1850. godine od strane njemačke vojne uprave kao podčasnička škola da se sposobni vojnici poduče u čitanju, pisanju i računanju.
Gradnja školske zgrade započela je 1875. godine i dovršena je 1911. U njoj je bilo oko 70 učenika u dva razreda, a kao učitelji spominju se Pavao Mihaljević i Franjka Kolić.
Škola postaje 1906. trorazrednom i 1920. četverorazrednom. 1928. Škola ima 161 učenika, pa se otvara i četvrto odjeljenje.
Uz redovnu nastavu djeca imaju i izvannastavne aktivnosti: dramsku grupu, povrtlarstvo i ručne radove. Do 1955. postupno su otvarani razredi od V. do VIII. razreda.
Uz redovnu nastavu djeca imaju i izvannastavne aktivnosti: dramsku grupu, povrtlarstvo i ručne radove. Do 1955. postupno su otvarani razredi od V. do VIII. razreda.
Nova zgrada
Nastava u novoizgrađenoj zgradi počela je 1971. godine. Od 1978. oštarska osnovna škola postala je područni osmorazredni odjel Osnovne škole Josipdol. Današnje ime je dobila 1996. po braći Siniši i Zrinku Rendulić, poginulim u Domovinskom ratu.
Treći razred škole Oštarije
Učenici i učitelji svojim radom i zalaganjem u nastavi i izvannastavnim aktivnostima postižu velike rezultate.
Voditeljica u Oštarijama je Viktorija Pribanić
Osnovna škola Josipdol
Područni razredni odjel Siniše i Zrinka Rendulića
Oštarije bb
47302 OŠTARIJE
Tel.: 047 584 011
1. Nedjeljko Navala, Stevo Jovetić, Mladen
Kraguljac, Ervin Foršt, Simo Šumonja, Simo Trbović, Gojko
Jovetić, Ivan Mikinac,
Dragan Maravić, Živko Kovačević, Željko Kosanović, Branko
Magdić, Željko Mesić, Branko Jančić i Vitomir Jandrlić
2. Bogdan Kosanović, Bogdan Letica, Tomislav
Španje, August Gliha, Joso Vukelja, Đorđe Latas, Antun Stipetić,
Nikola Ćićak,
Bogdan Vukmanović, Ivica Mihaljević, Milivoj Stojanović, Antun
Vučić, Josip Rožan, Josip Padavić, Vladimir Zajc i Branko
Sarapa
3. Bogdan Trbojević, Maja Dobronić, Paulina
Ožanić, Vesna Premužić, Milica Vujnović, Ljerka Pilipić, Nada
Tomac, Milka Bunjevac,
Cvijeta Cvitković, Mande Salopek, Desanka Naprta, Ivica Pleše,
Stjepan Milković, Miloš Dokmanović i Miro Dinter
4. sjede: Đurđa Pavlić, Koviljka Zoričić, Zdravka
Filipović, Ivica Mimica, prof., Ksenija Vladislavić, prof.,
Vladimir Senica, prof.,
Juraj Cviček, prof., Zdravko Gudec, prof., Alojzija Cviček,
prof., Leon Turkalj, prof., Mileva Uzelac, Anka Luketić i
Ivanka Rašović
"Kada sam gledao to staro mjesto, bilo mi je čudo pri duši, pred očima stajahu mi razni vjekovi povijesti hrvatske. Eno ti stoji grad Frankopana, mrk, ponosit, sa svojim kulami koje se podigoše pod Klekom kad Krajina nije još pravom Krajinom bila."
Godine 1873. August Šenoa ponovno u "Hrvatskom Semmeringu" zapaža:
"Ogulin mora da je ugodno mjestance kad je velika sparina. Zimovati ne bih tude htio, van pod medvjeđom kožom. Mjesto, stojeći u ravnici pruža se znatno u duljinu. Naravski, ima tu zidanih javnih i privatnih kuća, dvije crkve, istočna i zapadna, tragova obrta i korzo. Ogulin pokazuje odmah na prvi mah razne dobe svoje povijesti, ponajprije stari kaštel. Na sivoj i razdrtoj stijeni stoji stara siva gradina od kamena, sa oblimi kulama, sve daskimi pokrita."
Ljudevit Vukotinović je 1850. godine zapisao:
"Kad se čovjeku koje mjesto dopada, onda tamo želi još jedanput doći; tako i ja želim Ogulin još jedanput pohoditi i po Kleku još jedanput šetati .... naravski, kao što spomenuh, malo boljim putem...nego prvi put".
"Grad Ogulin (koji još postiže i služi za smještaj domaćinstava, a najčešće kao mjesto zatvora) nalazi se potpuno u kutu, do podnožja brda Klek, Krbastac i Kopaonik, na jednoj stijeni, a opkoljen je zidom debelim tri stope. Dalje prema Oštarijama pruža se ravnica i vidik seže lijevo do brda Krpel, a desno sve do Kapele. Ovaj grad dao je sagraditi Bernardin Frankopan nakon razaranja Modruša..."
U okviru njegovog izvješća iz o stanju ogulinske utvrde 1639. godine, nalazi se jedan od prvih opisa Ogulina :
"Pola milje dalje od Otoka, a to je na kraju spomenute ravnice prema zapadu, gdje je jedna klisura, koja se ističe sa sviju strana, ipak ne više od razine polja, na kojem je sagrađen kaštel nazvan Ogulinom, koji je okružen dobrim zidinama, pun je drvenih kuća.... Ispod kaštela ulazi rijeka Dobra u veliku špilju, duboku i divnu, a odmah s druge strane istoga, pokazuje se malo pomalo, ali tako duboko te se ne može ići niti vidjeti bez opasnosti da se ne padne ..... Iza jedne milje ili više opet izlazi, te ide svojim tokom do svog utoka u Kupu."
Na području ogulinskog kraja djeluju nekoliko lovačkih društava. U lovištima od divljači ima srna, medvjeda, divljih svinja, lisica, zečeva, te se susreće veliki tetrijeb - gluhan, divlje patke - gluhare, crna liska itd.
LD"Klek" domjenak nakon gađanja glinenih golubova 2006.godine
Zadaća lovačkih društava je da gospodare lovištem, brinu se o uzgoju i prihrani divljači u nepovoljnim klimatskim i meteorološkim uvjetima.
Društvo po potrebi i na zahtjev ovlaštenih ustanova izvršava i odstrel divljači u cilju očuvanja prirodne ravnoteže i eventualno ušćuvanja zdravlja životinja i ljudi.
Najpoznatije i najbrojnije je Lovačko društvo "Klek" sa preko 180 članova. U Ogulinu i okolici postoje i LD "Srnjak" Zagorje, LD "Srnjak" Tounj, LD "Vepar" Josipdol.
Pogledajte web stranice Lovačkog društva "Klek"
