Kreirano: 01.07.2009

Potvrda razminiranog prostora Grada Ogulina  >>

Kreirano: 01.07.2009

Gosp. Bernard M. Luketić rođen je 1931. godine u Pennsylvaniji, SAD, od oca Ivana rođenog u Ogulinskom Zagorju i majke Eme.

Završio je škole u SAD, bio pripadnik američke vojske, a sada je predsjednik Hrvatske bratske zajednice.

Nikada nije zaboravio svoje porijeklo i svoje Zagorje, koje posjećuje već godinama, osobno ili sa svojom obitelji i prijateljima. Često dolazi i s Tamburaškim društvom, koje tom prigodom izvodi hrvatske pjesme i plesove staroga kraja.

Razmjena poklona - na slici se vidi gosp. Bernard M. Luketić i gradonačelnik grada Ogulina gosp. Ivan Vučić prigodom smotre "Juraša" 1997. godine u Zagorju

Građanima Ogulina pružena je 13. lipnja 1996. g. čast da gospodinu Luketiću mogu dodijeliti Povelju Grada, jer ju je on uistinu zaslužio zbog dodjele humanitarne pomoći gradu Ogulinu.

Predsjednik HBZ, gosp. Bernard M. Luketić u Međugorju, rujan 1996. godine

O Hrvatskoj bratskoj zajednici u Americi

Hrvatska bratska zajednica proslavila je već 100 godina svog djelovanja. Ipak, najveću djelatnost i povezanost s Hrvatskom postigla je uz predsjednika Bernarda Luketicha, a naročito prigodom priznanja Republike Hrvatske i u tijeku Domovinskog rata.

Pod njegovim utjecajem Hrvatska Bratska Zajednica politički je mnogo pomogla Hrvatskoj, posebno u njenoj promidžbi u SAD-u prije priznanja Republike Hrvatske.

Bernard M. Luketich, ugledni američki Hrvat, izabran 1978. g. za predsjednika Hrvatske bratske zajednice (HBZ). Inače, u povijesti iseljeništva to je najdulji predsjednički mandat na čelu jedne hrvatske zajednice.

Gosp. Luketich bitno je utjecao na promidžbu Hrvatske i njezina ugleda u svijetu. Svojim humanitarnim radom znatno je pomogao hrvatskoj državi, a u vrijeme Domovinskoga rata članovi HBZ-a pružali su nesebičnu materijalnu i financijsku pomoć hrvatskom narodu u domovini. Kada je u američkom Kongresu na dnevni red došlo pitanje priznanja Hrvatske, HBZ je svim snagama podržavao i isticao želju hrvatskoga naroda za samostalnom državom. I danas još uvijek nije prestalo lobiranje za Hrvatsku, tako da je HBZ često u situaciji da mora otvoreno zastupati interese Hrvatske.

Osim toga, gospodin Luketich uložio je velik trud za očuvanje hrvatske folklorne baštine među mnogim naraštajima hrvatskih iseljenika diljem SAD-a i Kanade.

Osim ove potpore, Hrvatska Bratska Zajednica je građanima Hrvatske poslala oko 12 mil. USD gotovog novaca i oko 6.000 tona raznih vrsta roba (od lijekova, medicinske opreme i hrane, do mnogih svakodnevnih životnih potrepština) u vrijednosti oko 200 mil. USD.

Pogledajte internet stranice HBZ-a odsjek 2001 - Frankopan, Ogulin

Kreirano: 01.07.2009

Mira Vučetić rođena je u Ogulinu 13. studenog 1892., umrla u Zagrebu 27. siječnja 1976. godine. U Ogulinu je završila pučku školu i četiri razreda građanske škole.

Autorica je brojnih domaćinskih priručnika i kuharica.

Još kao djevojčica Mira Vučetić pokazivala je sklonost za organizaciju i rad u kući, te se upisuje u Zagrebu u Domaćinsku školu. 1910. osposobljenja je za učiteljicu u osnovnoj školi, a sljedeće godine polazi školu za Praktična ženska zvanja, te se specijalizira za učiteljicu kućanske struke. Završivši školovonje odmah je bila imenovana nastavnicom na Višoj djevojačkoj školi (kućanski smjer) i njoj pripojenoj školi za Praktična ženska zvanja.

Osim nastavnog rada već na početku karijere vodi administraciju Dječjeg doma u Kukuljičevoj ulici u sklopu Udruge hrvatskih učiteljica, zatim rukovodi ferijalnim domaćinskim tečajevima na terenu Hrvatske.

Poslije I. svj. rata preuzima vođenja Dobra Pušća koje je glavnim izvorom materijalnih sredstava za javnu skrb Udruge hrvatskih učiteljica, a usput organizira i kućansku školu za seoske djevojke. 1927/28. Mira Vučetić prelazi iz Pušća u Zagreb gdje je imenovana upraviteljicom novog odgojnog zavoda za žene.

Usporedo s pedagoškim radom bavila se i publicističkom djelatnošću. Za škole na kojima je djelovala sastavljala je stručne programe, ali prava djelatnost i velika ljubav Mire Vučetić bilo je područje kuharstva.

U svom skoro 45-godišnjem radu napisala je ove knjige: U kuhinji (1929.), Domaćica u kuhinji (1934.), Priručnik za kuhanje (Teorija i praksa, 1937.), Veliki priručnik za kuhanje (1939.), Mali priručnik za kuhanje (1939.), Kuharstvo (Veliko izdanje, 1943.), Kuharstvo I.-II. (1952.), Kuharstvo I.-III. (školski udžbenik za Stručnu učiteljsku i Višu ugostiteljsku školu, 1960.), Ja sam mala kuharica (priručnik kuhanja za osnovnu školu, 1963.), Suvremena prehrana i kuhanje (1961.), Slatka jela, torte i kolači (1970.) i Zlatna knjiga kuharstva (1972.). Uz to djelovala je i kao urednica časopisa Naš dom, a i brojne priloge objavila je u dnevnom tisku. Njezine knjige doživjele su mnoga ponovljena izdanja do današnjega dana.

Mira Vučetić kućanskom je poslu vratila dignitet, a kao vrstan pedagog i društveni organizator, pripadala je društvenim djelatnicama koje su dale novi pečat u našem javnom životu. Kultura prehrane, organizacija obitelji, spremanje za buduće kućanske poslove, veza s ugostiteljstvom i turizmom – sve su to komponente na koje je rad Mire Vučetić ostavio duboke tragove.

Kreirano: 01.07.2009

Dipl. inž. Zvonimir Puškarić porijeklom je iz Ogulina. Rođen je 16. travnja 1945. godine u Zagrebu, od oca Ljubomira i majke Marije.

Oženjen je i otac pet sinova: Branimira, Braslava, Borne, Mislava i Domagoja, od kojih je Braslav zajedno sa njim poginuo u prometnoj nesreći, 26. lipnja 1999.g.

Zvonimir Puškarić

Iako je gosp. Zvonimir Puškarić samo porijeklom Ogulinac, on je i rodbinski i poslovno vezan za ogulinski kraj.

Osnovnu i srednju školu, te Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u Okružnom sudu i Hrvatskoj elektroprivredi u Zagrebu, te kao direktor u agenciji Zaštita autorskih muzičkih prava i Fondu za kulturu grada Zagreba. Nakon toga, radio je tri godine u Ministarstvu gospodarstva RH kao pomoćnik ministra, a od 7. prosinca 1995. do tragične smrti 26. lipnja 1999. godine, obnašao je dužnost tajnika Ministarstva.

Grb Obitelji Puškarić

Kreirano: 01.07.2009

Najpoznatiji ogulinski kompozitor je gosp. Josip Magdić

Poznati kompozitor mr. sc. Josip Magdić rođen je 19. ožujka 1937. godine u Ogulinu. Niže razrede tadašnje gimnazije završio je u Ogulinu, a klasičnu gimnaziju, glazbenu školu i Višu pedagošku školu (studijsku grupu glazbe i hrvatski jezik) u Zagrebu. Kasnije je završio Akademiju za glazbu i postdiplonski studij u Ljubljani, a 1964. godine postao je i članom Slovenskog društva skladatelja.

Godine 1967. odlazi u grad Bjelovar, gdje postaje profesor i direktor Glazbene škole, a već 1970. godine u Sarajevo, gdje stvara i često nastupa na koncertima.

Od 1995. godine živi u Zagrebu i radi kao redoviti profesor na Muzičkoj akademiji.
 

Nastup u INFOCENTRU u Zagrebu, gdje je improvizirao na orguljama uz pomoć računala.

Glazbeni nastupi

Osim skladanja, gosp. Josip Magdić je vrlo često nastupao i izvodio vlastita djela na orguljama ili glasoviru. Poznati su mu solistički koncerti u Francuskoj, Danskoj, Italiji, Njemačkoj, Norveškoj i u Hrvatskoj, u rodnom Ogulinu.

Djela su mu izvođena u Europi, Americi, Australiji, Novom Zelandu i Japanu.

Za svoje bogato stvaralaštvo dobio je mnoga svjetska priznanja i nagrade.

SARAJEVSKI DANI

Gospodin Magdić od 1970. godine u Sarajevu predaje na Muzičkoj akademiji, a već 1972. godine postaje docent.

U vrijeme najteže ratne katastrofe u Sarajevu, nastale su mu partiture pod nazivom "Ratne kajde 92".

Kreirano: 30.06.2009

Najpoznatija hrvatska književnica, Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu 18. travnja 1874. godine, a umrla 21. rujna 1938. godine u Zagrebu.

Unuka je prvog hrvatskog bana pučanina Ivana Mažuranića, književnika, pjesnika i političara. Kćerka je Henriete i Vladimira Mažuranića, poznatog pravnika i pisca, koji je u to vrijeme službovao u Ogulinu, otkuda se obitelj preselila najprije u Karlovac, pa u Jastrebarsko i potom u Zagreb.
       

Rado je posjećivala u rodni Ogulin, o čemu svjedoči i njena autobiografija u kojoj to ističe.

Udala se na svoj osamnaesti rođendan za odvjetnika Vatroslava Brlića iz Slavonskog Broda, gdje je provela veći dio svog života.

U svojoj zanimljivoj autobiografiji, izričito je naglasila: "Moja su dosadašnja književna djela malobrojna, a sadržajem i objemom skromna-moj vanjski život pak protekao je mirno, ne izlazeći gotovo nikad iz okvira moje prve i druge obitelji".

Tri je, međutim, ličnosti Ivana izdvojila kao ljude u kojima je pronalazila i tražila uzore za vlastiti životni put. Na prvom je mjestu njen djed Ivan Mažuranić, zatim pjesnik Franjo Marković i biskup Josip Juraj Strossmayer. Uz to sve, ipak su njena djeca bila ta u kojima je pronalazila neisrpnu snagu za pisanje.

U Zavičajnom muzeju u Ogulinu, Ogulinci su uredili spomen sobu njoj u čast.

Portret Ivane Brlić - Mažuranić

Najznačajnija djela:

Ivana Brlić Mažuranić najbolji je hrvatski stvaralac bajki za djecu i zbog toga je prozvana "Hrvatski Andersen". Mnogi je zovu i "Kraljicom hrvatske priče", a jedina je od naših književnica koja je čak dvaput predložena za Nobelovu nagradu za književnost.

Najznačanija su joj djela: "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", "Priče iz davnine" i "Jakša Dalmatin, potkralj Gudžerata", ali je najveći uspjeh postigla pripovijetkom "Priče iz davnine" na motive iz slavonske mitologije i narodnih vjerovanja.

Godine 1937. postala je dopisni član tadašnje JAZU (sadašnja HAZU), u umjetničkom razredu, i na taj način postala prva članica ove najviše znanstvene ustanove u Hrvatskoj.

Kreirano: 30.06.2009

 
Ogulinka, svjetski poznata operna diva Ema Pukšec, u opernom svijetu poznatija kao Ilma de Murska, proslavila je ime Hrvatske diljem svijeta.

Svjetski poznata operna pjevačica, koloraturni sopran, Ema Pukšec (u glazbenom svijetu poznata kao Ilma de Murska) rođena je u Ogulinu 6. veljače 1834. godine, od oca Josipa Pukšeca (upravnog kapetana Slunjske granične pukovnije) i majke Krescencije Brodoratti de Trauenfeld. Umrla je 14. siječnja 1889. godine u Münchenu.

Ema već od pete godine u Ogulinu uči glasovir, a preseljenjem obitelji 1850. godine u Zagreb počinje učiti pjevanje i maštanje o opernoj karijeri. Za svoje zasluge otac je dobio plemićki naslov i predikat de Murski, koji je Ema kasnije koristila kao svoje prezime.

Udala se 1851. godine za krajiškog natporučnika Josipa Edera i i rodila mu sina Alfonsa i kćer Herminu.

Karijera

 
Godine 1857. Ema se odselila u Graz i nastavila učiti pjevanje, a 1860. godine u Beču se upisala na konzervatorij. Promijenila je ime Ema u Ilma, a prezime Eder u de Murska. Neko je vrijeme živjela i učila pjevanje u Parizu, a 1862. godine započela je uspješnu opernu karijeru debitiranjem u "Hugenotima", u ulozi kraljice Marguerite de Valois.
Gdje god je Ilma nastupala, plijenila je ljepotom i koloraturnim sopranom...          

Nakon toga, nizala je uspjeh za uspjehom, najprije u Italiji i Španjolskoj, zatim u Mađarskoj, u Budimpešti, gdje je imala 42 vrlo uspješna nastupa i, napokon, 16. kolovoza 1864. godine, prvi puta je nastupila u bečkoj Dvorskoj operi, gdje je započelo njeno slavno bečko operno razdoblje.

 

Opera "Trubadur"

Bečko operno razdoblje de Murske započelo je 16. kolovoza 1864. godine, njenim nastupom u Verdijevom "Trubaduru" kao gošćom Kraljevskog dvorskog kazališta iz Berlina.

Smatra se da je to njeno najplodnije stvaralačko razdoblje, iako je poslije Beča s uspjehom nastupala u Berlinu, Hamburgu, Parizu i Londonu, a kasnije na turnejama po Australiji, Rusiji, Americi i Novom Zelandu.

Kratko vrijeme predavala je na Konzervatoriju u New Yorku.

S Bečom se oprostila 10. kolovoza 1873. godine, u prvoj izvedbi "Hamleta" u bečkoj Dvorskoj operi, u ulozi Ofelije.