Kolumne
Ideja alternativnih goriva se zasniva na smanjenju potrošnje fosilnih i drugih štetnih goriva i ispuštanje štetnih plinova u zrak. Smanjenje emisija štetnih plinova se odrazila i u auto industiji kao i u svim drugim granama industrije. 
Kao što svi znate Zemlja se nalazi u Sunčevom sustavu i na Zemlji je jedino moguć život. Naravno aludiram na sustav prije spomenut. To je baš zato iz činjenice jer smo na najboljoj udaljenosti od jedine zvijezde u sustavu nazvanoj Sunce. I to Sunce je upravo najviše krivo zašto smo mi sada tu i zašto ja uopće pišem ovaj članak.
Eto, nakon eko kuće od slame, upoznao bih vas s još jednim čudom ekologije. Zeleni je to krov, i to ne pobojan nekom zelenom bojom, već je to krov na kojem su posađene biljke. Sad i ja sam se zapitao kakvi su to krovovi s biljkama i kako je to moguće ali jest, moguće je. Ali to su naravno većinom ravni krovovi. Zamislite da na krovu imate posađenu njivu krumpira? Ma dobro to nije još smišljeno nadam se ali nje niti daleko od toga. Kada se cannabis uzgaja na svim mogućim i nemogućim mjestima zašto ne bi sadili krumpir na krovu, kad već zeleni krovovi postaju hit.
Eko eko krava pije mlijeko. E da, ne pije mlijeko već vodu. A i to nije neka velika mudrost! No dosta zafrkancije eko Zagy je spreman podijeliti sa svima vama nekoliko prijateljskih savjeta da i vas prozovu Eko Jure, Eko Stipe, Eko Ivica. I da uštedite nešto novaca u vašim novčanicima.
Sadimo cvijeće ne bacajmo smeće! Ne trujmo zemlju od koje i sami živimo, brinimo da otpad završi gdje mu je mjesto, jer nitko ne želi živjeti na odlagalištu otpada. Zar je nekom u interesu baš to? Zašto se ljudi ne osvjeste, ne pogledaju oko sebe i da napokon shvate u kakvoj prirodi žive. Zar želimo s proplanaka gledati groblja limenih ljubimaca natrpanih najlonskim vrećicama i sa tko zna kakvim opasnostima koje skrivaju kao zmija noge.
Ja ipak želim hodati prirodom ne bojeći se da ću bosom nogom stati na razbijenu bocu, želim hodati poljima cvijeća a ne poljima otpada i smeća.
Bogatstva koja nas okružuju uistinu su pravi dar od Svevišnjega. More, mnoštvo jezera, brojne oranice, životinjski svijet o kojem mnogi narodi mogu samo sanjati ili gledati na televizijskom programu daje mi krila ponosa i sreće jer živim u Hrvatskoj. Bogatoj Hrvatskoj. Jedna smo od najdivnijih i najbogatijih zemalja svijeta a da to i neznamo, zanemarujemo jer nas nije briga i sl. Mnoštvo blagodati koja nas okružuje može nam poslužiti u životu da bi jeftinije živjeli, a opet gdje se luksuznost i bajkovitost ne zagubi. Jedan od tih bajkovitih tvorevina je i kuća od slame. Vjerovali ili ne, kuća od slame nije bajka, nije san već java, istina. Nije to priča o kući od čokolade i o Ivici i Marici ali ovaj tekst vam može otkriti neke nove stvari o kojima niste razmišljali uopće. O kojima ste znali malo.
Ova priča koju ću vam ispričati vrlo je stara, jako stara i prenosila se s naraštaja na naraštaj
S postelje posljednje kao oproštaj
Za kraj kada su žene krenule put za Raj
Za stolom kada se jeo ručak, večera doručak
A bila je zapravo kao jedan poučak
Da se dobre stvari događaju dobrim ljudima
I da se treba vjerovati čudima.
