U dvorištu Frankopanskog kaštela u sklopu 5. Frankopanskih ljetnih, pred petstotinjak zadovoljnih posjetitelja umjetnički i profesionalno izvedena je 90 minutna predstava Glumačke družine Histrion.

Djeca sa CNN-a, drama Amira Bukvića pisca iz Bosne i Hercegovine nastala je 2005. godine. Glavni likovi u drami su djevojka Dora i mladić Dino koji su prije desetak godina preživjeli strahote rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za vrijeme razaranja Vukovara slike uplakane Dore iz vukovarske kolone pred pad Vukovara i slike uplašenog Dine u grupi djece kojoj vojnici dijele bombone prije pada Srebrenice, obišle su svijet i puno puta su prikazivane u vijestima raznih svjetskih televizija pa tako i na američkoj CNN televiziji. Slučajno se to dvoje, sada mladih ljudi, susreću u Zagrebu deset godina nakon stravičnih događaja iz djetinjstva i vremenom se zbližavaju i postaju prijatelji, ali sjećanja i djetinjstvo ne prestaju ih pratiti.

Autor: Amir Bukvić
Redateljica: Aida Bukvić
Glume: Amar Bukvić, Iva Mihalić, Branka Cvitković, Amir Bukvić
 

Glumačka družina ‘Histrion’ (www.histrion.hr) osnovana je 11. srpnja 1975. godine u Zagrebu. Utemeljio ju je, a njezin je i danas umjetničko-organizacijski ravnatelj glumac, redatelj i producent Zlatko Vitez. Tijekom protekle 32 godine, na scenu je postavila 53 premijere koje je potom izvela još nekoliko tisuća puta diljem Hrvatske, po svim republikama bivše države i u više drugih država Europe i Amerike...

Družina je osnovna s idejom približavanja i prenošenja kazališne misli i recentne kazališne proizvodnje i u najmanja mjesta Lijepe Naše i bez pretjerivanja, netom kasnije, utjelovivši tu ideju, postala prosvjetitelj u suvremenosti.

Svoju vjernu publiku podučava ponajviše o hrvatskoj kulturi, piscima, slikarima, glazbenicima, povijesti, prilikama, jeziku, a potom i o onoj svjetskoj kulturi, obrađujući djela najvećih uzora kazališne povijesti i kroz posebnu, jednu, prizmu, stavlja ih u hrvatske prilike i konkretne kontekste uzete iz hrvatske povijesti i stvarnosti. Kroz godine stvorila je identitet i u kazališnu terminologiju naših zemljopisnih prostora ugravirala pojam ‘histrionizacije’ kao sad već i sinonima za pučki teatar začinjen satirom, zabavom i posebnom poetikom smijeha kao narodnog lijeka za sve bolesti i rane što ih nosi svakodnevica.

Do godine 1985. Histrioni su bili (bracerom Ljubomanom) ploveće i putujuće kazalište, a od 1986. u Zagrebu na Opatovini  pokreću projekt Histrionsko ljeto. Njegovi autori, osim što su otada restaurirali povijesna zdanja (Pišlinovu kulu i stari gradski bedem koji je dijelio Grič od Kaptola) i u njemu nastavljaju sa svojom svetom misijom i ljetom uspavani Zagreb, svake godine iznova,  bude, prikazujući mu uratke ispisane iz pera najvećih njegovih uzdanica, brinući o njegovim vrednotama i njegujući kajkavštinu kao izražaj njegovog bića, izgovorenu u gestama i grimasama prvaka hrvatske kazališne scene.

Uvijek blizu politike i često u sukobu s njom, Histrioni su isto toliko često imali i problema, zbog u predstavama iznesenih misli i prikaza. A, ostajući vjerni Domovini, u najtežim vremenima uključili se u njezinu obranu te nakon oslobođenja Republike Hrvatske, sudjeluju u mnogim humanitarnim akcijama, posebice u korist djece hrvatskih branitelja.

 ip