HBZ-a odsjek 530 "Ogulin", St. Thomas, Ontario, Canada proslavio je svoju dvadesetogodišnjicu postojanja i aktivnog djelovanja u povezivanju domovinske i iseljeničke Hrvatske.
Prije 20. godina 27 putnika otputovalo je iz kanadskog grada St. Thomasa na tradicionalnu proslavu Jurjeve u Cokeburg, u Pennsylvaniju. O ovoj velikoj proslavi, koja se već desetljećima održava u ovom malom rudarskom naselju, po uzoru na proslave Jurjeve u Zagorju Ogulinskom, saznali smo tijekom mog susreta i razgovora s Glavnim predsjednikom HBZ Bernardom M. Luketichem, u srpnju 1989.g. u McKeesportu. Uslijedio je osobni poziv predsjednika Luketicha kojeg smo rado prihvatili i ne sluteći o kakovom slavlju ti naši Amerikanci govore.
Međutim suočili smo se zaista s prijatnim iznenađenjima. Ispred Hrvatskog doma „Sv. Juraj“ u Cokeburgu dočekali su nas domaćini s tamburaškim zborom „St. George“ i pjesmom „Rođeni smo svuda po tuđini al' nas srce vuče domovini“ te domaćom šljivovicom i specijalitetima naše domaće kuhinje. Tad, još ne poznavajući taj narod, javio se u nama emocionalni i divan duševni poriv, tako da su mnogi od naših putnika plakali od radosti.
Naš Slavonac Ivan Hack sa suprugom Gabriellom,
od velike nam je pomoći u kolu, i oko kola.
Kroz dvodnevno druženje i slavlje Jurjeve u Cokeburgu niknula je ideja da i mi u St. Thomasu, u Ontariju, osnujemo odsjek Hrvatske bratske zajednice po uzoru na naše novonastale prijatelje i potomke Zagoraca ovdje u Pennsylvaniji.
Vrativši se kući započeli smo s razradom ideje i okupljanjem članstva. S obzirom da su ovdje u St. Thomasu i Londonu postojale mnoge udruge u hrvatskoj naseobini ovih gradova te hrvatska župa Sv. Leopolda Mandića, javljala se je bojazan da ne bi poremetili njihov rad i okupljanja. Međutim bili smo odlučni u svojoj nakani jer su nam u mislima odzvanjale one divne pjesme iz Cokeburga a pred očima se pojavljivale hrvatske narodne nošnje američke djece koja su s izrazitim ponosom slavila blagdan Sv. Jurja i bogatu kulturnu baštinu svojih pradjedova i djedova. Lebdjeli su u našim mislima kao anđeli. A to je pretvaralo svaki trunak straha u radost, štovanje, zahvalu i obvezu. Osjećali smo se dužnima i sposobnim da ideju pretvorimo u stvarnost.
Odsjek 530 "Ogulin" ponosi se sa svojim ljetnim miniFestom "Zvuci tamburice" na kojem su gostovali mnogi zborovi iz Amerike, Kanade i Hrvatske. Na slici je "Berda Band" iz Slavonskog Broda sa solisticom Viktorijom Kulišić-Đenka. Još prilikom gostovanja 2000.g. na Zvucima tamburice Berda Band nas je obradovala s pjesmom "Oguline da ti nima Kleka" koju je uvrstila u svoj repertuar i CD. A, poznato je, da zahvaljujući našim prijateljima iz Cokeburga ova pjesma je postala službena himna miniFesta.
Na osnivačkoj skupštini, održanoj 19. kolovoza 1990. g. pojavilo se je 25. osoba koje su ispunile i potpisale pristupnice u članstvo Hrvatske bratske zajednice u Americi te uplatile članarinu. S obzirom da su svi nazočni bili iz Ogulina ili okolice odlučeno je da će se odsjek zvati: Društvo Ogulin odsjek 530 Hrvatske bratske zajednice, sa sjedištem u St. Thomasu, u Ontariju. Dozvolu o poslovanju (CFU Charter) dobili smo 9. rujna iste godine a službeno i svečano nam je uručena u New Yorku, na Odraslom TamFestu, u studenom 1998.
Kroz ovih 20. godina našeg postojanja i rada izrasli smo u najveći odsjek HBZ u Kanadi, i u snažnu i najveću društvenu organizaciju u hrvatskoj naseobini gradova St. Thomasa i Londona. Ponosimo se sa 677 odraslih članova i 113. djece. Od samog početka skrbili smo o našoj kulturnoj baštini kroz Tamburaški sastav „Šokci“ predvođenim s pok. Charliem Fudurićem a već 1996. osnovali smo i Folklorni ansambl „Hrvatske korijene“. Utemeljili smo i vrlo značajnu kulturnu priredbu „Zvuke tamburice“ (ljetni miniFest) koja se održava u sklopu našeg godišnjeg piknika koncem kolovoza, i na kojoj su gostovala mnoga kulturno-umjetnička društva iz Kanade i Sjedinjenih Američkih Država te sastavi i pjevači iz Republike Hrvatske. Na samom početku, 1990. Osnovali smo i kuglački tim „CFU-Ogulin“ koji se i danas uspješno natječe u županijskoj ligi Elgin, ovdje u Ontariju.
Sv. Juraj Jr. Tamburica iz Cokeburga pokrovitelj je tradicionalne proslave Jurjeve od 1950. godine. Svojim godišnjim koncertom obilježiti će ove godine svoju 60. obljetnicu. Iskreno im čestitamo na dugogodišnjem radu i čuvanju našeg hrvatskog kulturnog blaga a posebno kulture i pučkih običaja ogulinskog kraja.
U ovo slavljeničko vrijeme želimo posebno istaknuti naše mentore iz Cokeburga; odsjek 354 „St. George“ HBZ i sve organizacije koje djeluju pod njegovim okriljem, na čelu s predsjednikom Luketichem. Od svih njih dobivamo veliku potporu i motivaciju. Ti divni ljudi u potpunosti su promijenili naš život i poglede na životna kretanja. Prvi puta su doputovali u St. Thomas 1994. godine i to s oba tamburaška zbora. Od tada svake godine dolaze na naš godišnji piknik i mini Fest „Zvuci tamburice“ koncem kolovoza a mi na proslave Jurjeve koncem travnja. I, to neizostavno kroz ovih 20. godina!
Vodstvo i najaktivnije odsjecno jezgro koje zraci energijom,
sviješću i odgovornošću te predvodi u svim aktivnostima.
Osnivanjem odsjeka 2001 „Frankopan“ u Ogulinu ta se je veza još više ojačala, i proširila i na ovaj bratski odsjek. Pri susretu naših članova i prijatelja osjeća se pravo obiteljsko okružje. Često na našim okupljanjima ističemo da je to najveći skup Ogulinaca na ovom američkom kontinentu s čime se istinski ponosimo. Interesantno je i da je prva „iskra“ zasvijetlila u McKeesportu 1989., sjedištu odsjeka 3 „Presveto srce Isusovo“, kojeg isto vode naši Zagorci, Modrušani i Ogulinci. Zato pjesma „Oguline da ti nije Kleka“ doista ima pravo značenje, ovdje u Kanadi i Americi. (Franjo Bertović, Canada)
