U atriju hotela Frankopan u čast Dana Grada Ogulina i Župe Sv. Križa, Matica Hrvatska ogranak Ogulin organizirala je projekciju tri dokumentarna filma Ivice Hripka:
1. Priča o vodi
2. Selo "na sunce"
3. Rad na crveno
Večeras je u atriju hotela "Frankopan" gosp. Ivica Hripko prikazao tri dokumentarna filma od pedesetak koliko ih je snimio van televizijskog angažmana. Ove filmove je rado prikazao jer su to filmovi obrazovnog karaktera o vodi, o uporabi sunčeve energije za elektrifikaciju kućanstava tamo gdje nema instalirane električne mreže i treći film je o tome kako čovjek može se spasiti ako je nezaposlen a hoće raditi.
Filmovi, trajanja po 20-tak minuta svaki, starosti 10 do 20 godina, bili su vrlo zanimljivi i poučni, a i nagrađeni su velikim pljeskom nazočnih gledaoca.
Prikazani dokumentarni filmovi Ivice Hripka za Dan Grada i Župe 2009
"Priča o vodi" govori o vodi koje ima sve manje na našoj planeti zbog industrijskog zagađivanja i porasta broja ljudi. Selo "na sunce" je životna dogodovština jednog sela bez struje koje se napaja sunčevim kolektorima zbog preskupe elektrifikacije od Hrvatske elektroprivrede. Treća priča "Rad na crveno" je priča o čovjeku koji je nakon otkaza prihvatio posao prodaje novina vozačima u trenucima crvenog svijetla na semaforu.
Nazočni na projekciji dokumentarnih filmova Ivice Hripka
Projekciju filmova najavila je gđa Milka Trninić pozdravivši gradonačelnika gosp. Nikolu Magdića i zamjenika predsjednika Gradskog vijeća gosp. Ivana Vukovića, te posebno je pozdravila našeg Ogulinca Ivicu Hripka koji je cijeli svoj radni vijek proveo radeći u Zagrebu.
Ivica Hripko rođen je 1939. u Ogulinu. Otac ga je odveo u Osijek jer je tamo išao otvoriti kino. Njegov je otac bio vlasnik pokretnoga kina u Ogulinu a zatim i stalnoga kina u Osijeku.
Poslije rata otac je ostao na križnom putu a Ivica se s majkom vratio natrag u Ogulin u Proce u majčinu kuću, danas Dom penzionera, koju su prodali prilikom odlaska u Zagreb.
U Ogulinu je išao u školu i počeo 1956. snimati svoj prvi film (filmskom kamerom 16 mm) s ogulinskim vizurama, na petnaest metara vrpce koju je dobio na poklon. Filmove je razvijao u Zagrebu i od tada do danas kamerom snima duže od pola stoljeća, a čak je kamere i konstruirao.
1958. otišao je na studij likovne umjetnosti na zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji i postao nastavnik likovnog odgoja. U Zagrebu je odmah otišao u Kino klub "Zagreb" gdje je položio filmski tečaj i snimio duži film na 60 metara filmske vrpce.
Hripko je uglavnom kompletan autor, snimatelj, montažer, scenarist, redatelj a po potrebi je i sam razvijao filmske vrpce. Bavio se i fotografijom i izlagao na više samostalnih izložaba, vodio filmske tečajeve, crtao karikature i kratke stripove, sudjelovao u puno projekata svojih kolega, ali Ogulin je uvijek nosio duboko u srcu i redovito mu se vračao.
Na zagrebačkoj televiziji radio je 20 godina kao snimatelj, nakon uspješnog snimanja dječje utrke ispred Hrvatskog narodnog kazališta. Uglavnom je radio dokumentarni program. Od 1980. do umirovljenja radio je u INA-Naftaplinu snimajući sve što je važno za tu tvrtku.
Još jednom, veliko hvala Ivici i za prijašnje izložbe fotografija u Ogulinu, za fotografije na kalendaru Matice Hrvatske ogranak Ogulin i za ova tri večerašnja kvalitetna dokumentarna filma.
Poslije rata otac je ostao na križnom putu a Ivica se s majkom vratio natrag u Ogulin u Proce u majčinu kuću, danas Dom penzionera, koju su prodali prilikom odlaska u Zagreb.
U Ogulinu je išao u školu i počeo 1956. snimati svoj prvi film (filmskom kamerom 16 mm) s ogulinskim vizurama, na petnaest metara vrpce koju je dobio na poklon. Filmove je razvijao u Zagrebu i od tada do danas kamerom snima duže od pola stoljeća, a čak je kamere i konstruirao.
1958. otišao je na studij likovne umjetnosti na zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji i postao nastavnik likovnog odgoja. U Zagrebu je odmah otišao u Kino klub "Zagreb" gdje je položio filmski tečaj i snimio duži film na 60 metara filmske vrpce.
Hripko je uglavnom kompletan autor, snimatelj, montažer, scenarist, redatelj a po potrebi je i sam razvijao filmske vrpce. Bavio se i fotografijom i izlagao na više samostalnih izložaba, vodio filmske tečajeve, crtao karikature i kratke stripove, sudjelovao u puno projekata svojih kolega, ali Ogulin je uvijek nosio duboko u srcu i redovito mu se vračao.
Na zagrebačkoj televiziji radio je 20 godina kao snimatelj, nakon uspješnog snimanja dječje utrke ispred Hrvatskog narodnog kazališta. Uglavnom je radio dokumentarni program. Od 1980. do umirovljenja radio je u INA-Naftaplinu snimajući sve što je važno za tu tvrtku.
Još jednom, veliko hvala Ivici i za prijašnje izložbe fotografija u Ogulinu, za fotografije na kalendaru Matice Hrvatske ogranak Ogulin i za ova tri večerašnja kvalitetna dokumentarna filma.
Prof. Ivan Puškarić Studio
