Goranovo proljeće 2012.
”…U planini mrkoj nek mi bude hum…”
Prosudbeni sud u sastavu: prof. Marinko Kovačević, književnik Alojz Majetić, dr. sc. Branimir Bošnjak (predsjedavajući), stručno je ocjenjivao mnoštvo pristiglih radova učenika osnovnih i srednjih škola širom Republike Hrvatske, nastojeći izabrati najbolje. Držeći se visokih vrijednosnih i etičkih kriterija, Prosudbeni sud donosi sljedeću odluku na razini osnovnih škola:
Matea Magdić, OŠ Ivane Brlić-Mažuranić Ogulin, Ogulin
Lana Sučec, OŠ Petrinja, Petrinja
Ivana Mance, OŠ Brod Moravice, Brod Moravice
Prema propozicijama Natječaja za mlade pjesnike Goranovog proljeća, nagrađeni učenici i njihovi mentori prisustvovali su Literarnim radionicama Goranovog proljeća koje su održane 19., 20. i 21. ožujka u Motelu Vidikovac u Vrbovskome. Radionice su vodili suvremeni hrvatski književnici Branko Čegez i Miroslav Mićanović dok su nagrađeni učenici imali priliku pročitati po dvije svoje pjesme i čuti poučne komentare o svome stvaralaštvu od strane prisutnih književnika. 20. ožujka, u utorak, učenici i mentori napravili su kratki predah prošetavši se do Kamačnika ustrajno se diveći prirodnim ljepotama gorskoga dijela Republike Hrvatske dok je konačna manifestacijska priredba u Goranovo ime održana 21. ožujka, u srijedu, gdje su nagrađeni učenici osnovnih i srednjih škola čitali nagrađivane pjesme. Prvoplasirana učenica Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić iz Ogulina pročitala je pjesmu Ima jedan svijet i tako ušla u legendarni niz nagrađivanih mladih pjesnika Republike Hrvatske. Prije samoga kulturnoga programa nagrađeni učenici su razgledali rodnu kuću Ivana Gorana Kovačića prepunu oživljenih predmeta i sačuvanih fotografija o njegovu životu te spomenik podignut na brežuljku koji se prostire iznad novonastalog amfiteatra. U rodnoj kući Ivana Gorana Kovačića Matea Magdić je pročitala svoju pjesmu Plavu boju sloboda nosi koju je kamerom zabilježio Foto studio Lovnički iz Ogulina. Smještaj i prehrana u motelu za nagrađene učenike i njihove mentore bio je besplatan. Nagrađenoj Matei čestitamo i želimo mnogo uspjeha u daljnjem pjesničkom stvaralaštvu.
Ima jedan svijet
Mogla bih napisati mnogo tužnih stihova.
O njemu.
O meni.
Mogla bih reći puno pogrdnih riječi.
O njoj.
O njemu.
Kad bih htjela,
Mogla bih radošću otjerati strah.
Ali kada (ne znam kada),
Nekad (ne znam kada),
Pomislim na malu sjenku,
Tako daleko da je vidim zamagljenim krajičkom oka,
Zaželim odletjeti.
Daleko.
Daleko.
Zaželim nadmoćnom nebu zasjeniti svjetlo.
Zaželim pticama odrezati krila.
Zaželim skrenuti lijevo u ravnice,
I izgubiti se u beskrajnoj šumi.
Potrebni su mi samo noćna tama,
Te crna rijeka okrjepe…
Sunce će nestati.
Neće se malene mene niti sjećati.
Ja ću onda upaliti noć.
Bit ću u svom malome svijetu
Za koji se nitko neće brinuti,
Ponekad ću si sama biti prijatelj,
A ponekad ću svijetu zalupiti vrata.
Mogla bih napisati mnogo tužnih stihova.
O njemu.
O meni.
Mogla bih reći puno pogrdnih riječi.
O njoj.
O njemu.
Kad bih htjela,
Mogla bih radošću otjerati strah.
Ali kada (ne znam kada),
Nekad (ne znam kada),
Pomislim na malu sjenku,
Tako daleko da je vidim zamagljenim krajičkom oka,
Zaželim odletjeti.
Daleko.
Daleko.
Zaželim nadmoćnom nebu zasjeniti svjetlo.
Zaželim pticama odrezati krila.
Zaželim skrenuti lijevo u ravnice,
I izgubiti se u beskrajnoj šumi.
Potrebni su mi samo noćna tama,
Te crna rijeka okrjepe…
Sunce će nestati.
Neće se malene mene niti sjećati.
Ja ću onda upaliti noć.
Bit ću u svom malome svijetu
Za koji se nitko neće brinuti,
Ponekad ću si sama biti prijatelj,
A ponekad ću svijetu zalupiti vrata.
Matea Magdić, VIII. a
Plavu boju sloboda nosi
Šapat ptica kad čuješ umornih,
Miris nečega što je samo tvoje,
Što ne dijeliš,
Kad okriljem noći iz usta ti se zabranjena riječ djelomice iskrada,
Sve je to domovina.
Dodir čežnje pomiješan s ranom kišom na prozoru nebeskom,
Svježa rana zaboravljenog prijatelja,
Miris, oh miris slobodne riječi,
Slobodnog stiha,
To je domovina.
Kad nije te strah pred kim govoriš što,
Kad se ne bojiš raspravljati o neprijatelju,
Mjesto gdje te jecavi plač ne sustiže,
I kretanje nečega neodređenoga,
Miris tvojih usana,
To ja sloboda koju pruža domovina.
Sloboda.
Teškom mukom istkana,
Ptica puštena iz kaveza,
Oh,
a što se je sve Hrvatska boriti morala!
Šapat ptica kad čuješ umornih,
Miris nečega što je samo tvoje,
Što ne dijeliš,
Kad okriljem noći iz usta ti se zabranjena riječ djelomice iskrada,
Sve je to domovina.
Dodir čežnje pomiješan s ranom kišom na prozoru nebeskom,
Svježa rana zaboravljenog prijatelja,
Miris, oh miris slobodne riječi,
Slobodnog stiha,
To je domovina.
Kad nije te strah pred kim govoriš što,
Kad se ne bojiš raspravljati o neprijatelju,
Mjesto gdje te jecavi plač ne sustiže,
I kretanje nečega neodređenoga,
Miris tvojih usana,
To ja sloboda koju pruža domovina.
Sloboda.
Teškom mukom istkana,
Ptica puštena iz kaveza,
Oh,
a što se je sve Hrvatska boriti morala!
Matea Magdić, VIII. a
Uz veliki uspjeh učenice Matee Magdić također čestitamo i njenoj mentorici, profesorici hrvatskog jezika Aniti Brozović Šolaić.
Fotografije preuzete s stranice www.igk.hr
Zvonko Ranogajec
