Listajući kalendar otkrili smo i da je 26. rujan Dan čistih planina. Nakon toga posve je bilo prirodno da se i mi, najstarija skupina Ribice nađemo na Kleku, obilježavajući Dan čistih planina i u potrazi za Regočem, vilama, a možda i još ponekim čarobnim bićem iz priča.
Priče Ivane Brlić Mažuranić uvijek nas odvedu u neki čarobni svijet, nama tako blizak. Često tražimo mjesta u našoj okolini gdje su se možda odigravale radnje pojedinih priča, mjesta koja su potaknula i pobudila maštu naše Ivane.
Tako je bilo i s pričom o Regoču, velikom divu i maloj vili Kosjenki. Maštajući o tome gdje bi mogao biti sada taj div, dječje se oko zaustavilo na našem Kleku. Potaknule su to i legende, koje nam pričaju bake, o velikom junaku koji je tu legao da se odmori.
Pronašli smo prekrasnu prirodu, putem podosta kamenja koje je trebalo svladati, pa je Ante predložio: „Striko Vlade, trebao bi nešto poduzeti u vezi tog kamenja.“. Uspon je bio naporan i nikako stići do planinarske kuće. Pred kraj već smo i ogladnjeli. Svladavajući posljednji uspon Barbari je teško: „Al'¨miriše ovi sendviči u ruksaku!“
Čarobna bića iz priča nismo pronašli, osim jedne velike lutke vještice koja nas je sve oduševila. To nam i nije više bilo važno. Bili smo sretni i ponosni da smo svi uspješno svladali uspon i stigli na naš Klek.
Nakon kratkog odmora uz sendviče, prekrasnog pogleda i obilaska doma, krenuli smo natrag. Dugačka kolona pažljivo se spuštala niz kamenitu stazu.
Laura: „Mi smo sad kao potočić koji teče:“
Puni utisaka vratili smo se u naš vrtić.
Mislav: “Svidjelo mi se što ima zraka, čistog.“
Lucija: „Meni je bilo lijepo jer je bilo puno cvijeća i preko livade je bila tišina.“
Lu: „Dobro mi se svidjelo kad smo malo stali i popili vode. Bilo je malo teško.“
Luka: „Bilo mi je lijepo kad smo išli po stazici.“
Patricija: „Meni se više ne da ići na Klek zato jer su me bolile noge od penjanja.“ 
Uz našeg striku Vladu, planinara, velika pomoć bili su nam i dva volontera iz GSS. Puno im hvala!!!
www.bistrac.hr
