Izložbu fotografija prof. Slavka Barčića u ogulinskom kaštelu postavila su djeca Klara, Ivana i Marijan u suradnji sa Zavičajnim muzejem grada Ogulina. Izložbu je 2. srpnja 2011. otvorio gradonačelnik gosp. Nikola Magdić i možete ju pogledati još u subotu i nedjelju zaključno sa ponedjeljkom 18. srpnja 2011.

 
Dok gledam u daljinu...

Povodom 80. rođendana našeg tate prof. Slavka Barčića postavljamo izložbu njegovih fotografija u ogulinskom kaštelu u suradnji sa Zavičajnim muzejem grada Ogulina.

Naš tata, profesor Slavko Barčić, rođen je 3. lipnja 1931. na otoku Rabu u "staroj kući" u Kamporu. U sjećanjima nas djece ta ista "stara kuća" ne predstavlja tek nekoliko ruševnih zidova od bijelog kamena već čitav univerzum kojim je naša dječja mašta ispunjavala zelenilom obrasle prostore unutar tih istih zidova. Tamo bi se, u duga mirisna popodneva, bezbrižno igrali s našim sestričnama.

Na Badnjak 1931. tatina obitelj seli u novu kuću isto u Kamporu, malo niže od stare i bliže cesti.

Osnovnu školu (četiri razreda) tata pohađa u Kamporu i u gradu Rabu. Prvi razred gimnazije polaže na Sušaku a drugi u Senju. U Biskupskom sjemeništu u Splitu završava treći i četvrti razred gimnazije. Četiri razreda više gimnazije pohađa u klasičnoj gimnaziji u Pazinu.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1954. upisuje studij klasične filologije  koji završava  1960. Nakon diplome predaje kratko vrijeme prirodu i društvo na osnovnoj školi u Turnju kod Karlovca.

Vojni rok služi u Prištini od ožujka 1961. do veljače  1962. Po povratku iz vojske odlazi u Makarsku gdje u svibnju iste godine počinje raditi u Zavodu za zapošljavanje.

Krajem srpnja 1963. dolazi u Ogulin. U rujnu 1963. počinje raditi na gimnaziji u Ogulinu u kojoj će 1996. zaključiti svoj radni vijek. Predaje latinski jezik te glazbenu i likovnu umjetnost. Latinski jezik nastavlja honorarno predavati u penziji.

1997. odlikovan je Redom Danice Hrvatske, priznanjem i odličjem Ministarstva Prosvjete i Športa za zasluge na području prosvjete i športa.

Članke biblijskog sadržaja piše za ZOV, Zajednicu ogulinskih vjernika, od 1994. do 2000.

Zbor župne crkve Sv. Križa vodi od 1993.: pet godina kao dirigent zbora a kasnije kao crkveni orguljaš.

Ljubav prema fotografiji rađa se početkom šezdesetih godina. Entuzijazmom za fotografiju tatu je zarazio bivši kolega profesor Krpan. Diveći se lijepim snimkama svog kolege, tata se u dubini duše pitao ne bi li i on mogao posegnuti za plodovima tog do tada još nepoznatog mu svijeta. Što je naumio, to je i učinio. Počeo je slikati fotoaparatom istočnonjemačke proizvodnje EXA 2B da bi kasnije, tijekom svojih dugih fotografskih godina, promijenio četiri fotoaparata. U srpnju 2010., u skladu s tehnološkim duhom vremena, prelazi na digitalnu fotografiju.

Od 2000. do 2010. ovjekovječio je videokamerom niz obiteljskih proslava, susreta, nikad nezaboravljenih trenutaka i blagdana.

Izložba "Dok gledam u daljinu..." zamišljena je kao retrospektiva tatinog umjetničkog stvaranja. Gledanje u daljinu gledanje je u prošlost koja se, prepuna šarenih događaja, poput cvijeta otvara na horizontu uspomena. Započinje crno-bijelim a završava digitalnim fotografijama te obuhvaća period od 45 godina. Izložba je portret čovjeka čiji se život odvija paralelno sa životom grada Ogulina. Promjene ne samo u gradu već i  promjene na zelenom otoku Rabu, neizbježne promjene u životu brižno je zabilježilo budno oko dragog i nerazdvojnog mu prijatelja fotoaparata.

Fotografije su podijeljene na pet tematskih grupa. Obzirom da je svaka tematska grupa stavljena u vremenski okvir, nismo svaku fotografiju posebno obilježavali datumom. Prva grupa fotografija odnosi se na otok Rab i kreće se u razdoblju od 1967. do 2005. godine. U njoj su izložena sjećanja na djetinjstvo kao i motivi slikani u ne tako davnoj prošlosti ali koji tatu uvijek jednako vežu na njegovu najraniju dob: tatini roditelji, "stara kuća", nova kuća s pinijom starom 120 godina koju je posadio tatin djed Ante, pogled na crkvu Sv. Eufemije u Kamporu, sinje more i rapski zvonici.

Druga grupa posvećena je gradu Ogulinu i obuhvaća razdoblje od 1975. do 2010. godine. Cilj ove tematske grupe je sažeta kronologija promjena u gradu: stari i novi Đulin most, radovi u parku pred crkvom Sv. Križa te novouređeni park, preuređenje hotela Frankopan i hotel u "novom izdanju", poplava od 29./30. srpnja 1999.  U istu grupu spadaju i simboli grada Ogulina: Frankopanska kula, Đulin ponor, Klek i Bukovnik.

Treću grupu "Krajolici" istkali smo tek malim dijelom tatinih reminiscencija na zimu, na posebnu draž igre boja u jesen, na zalaze sunca, na Bašku, Šibenik, Ostiju, Ostiju Antiku i Rim. Vremenski okvir ove grupe usmjeren je na zadnjih sedam godina tatinog fotografiranja s iznimkom fotografije Baške koja je iz 1973. godine.

Portrete članova naše obitelji uvrstili smo u četvrtu grupu. Započinjemo 1965. godinom a završavamo s 2010. Trilogija, kojom je ovjekovječen tatin tata kako vadi vodu iz bunara, snimljena je 1972.  a mamin portret na crno-bijeloj fotografiji 1970. 

Darovi zemlje, cvijeće i voće, tema su pete i posljednje grupe.  Boja i miris  bit su cvijeća i voća a pažljivom promatraču mogu se najbolje dočarati fotografijom u boji. Opojnost zemaljskih plodova, koji su oduvijek zauzimali važno mjesto u tatinom poimanju  prirode i svijeta,  uokvirili smo razdobljem od 2005. do 2010.

Postavljanjem ove izložbe htjeli smo izraziti zahvalnost ne samo  našem dragom tati već i svima onima koji su nam dali podršku u ostvarenju naše zamisli kao i  gradu Ogulinu u kojem je tata proživio najveći dio svog života i svog radnog vijeka.