Kolumna KREĆEM SE ….

 

Krećem se stranputicama brojnim
Krećem se i korake ne brojim
Nošen nekom unutarnjom energijom
Kao perpetuum mobile ne posustajem.

 

Korak po korak koračak ka cilju
Prilazim sve bliže i bliže hodam ja u zbilju
A cilja u mojim mislima nema
Jer jednostavno cilj je kretati se.

Nekada većim nekada manjim onim
Koracima prelazim milje kao da ronim
Bez uzdisaja i disanja kisika
Prelazim krajolikom u jednome baš dahu.

Unutarnji žar, energija koja me tjera
Bez nekog obaveznog smjera
Jer ako i postoji znak obaveznog smjera
Za pješake on je samo smjer bez rezona.

Prelazim krajolikom i mnogi se čude
Ja hodam, trčim kao, poput lude
Noću obasjan mjesečevim sjajem
Koračam vjerno uz svoju vjernu pratilju sjenu.

Hodam i sretan sam i mislim kako
Neki ne mogu imati tu sreću i nije im lako
Hodajući me ne more brige
Što ću sutra raditi sam sa sobom.

Ja znam, kretat ću se krajobrazom
S podignutom glavom, sa obrazom
Krećimo se svi, svakoga dana
I živimo pametnije i kvalitetnije.

Krećem se stranputicama brojnim
Krećem se i korake ne brojim
Nošen nekom unutarnjom energijom
Kao perpetuum mobile ne posustajem.

 

Marin Puškarić