U središtu Oštarija sa starim imenom Otočce, izgrađena je
oko 1450. godine veličanstvena trobrodna crkva na posjedu Stjepana
II. Frankopana (istraživanja biskupa Gospićko-senjske biskupije
mons. dr. Mile Bogovića). Nalazi pokazuju da je na istom mjestu
bila još starija crkva.

31. ožujka 1459. papa Pio II. (1458. – 1464.) izdao je svečano
pismo (bulu), kojim obdaruje oprostima crkvu Blažene Djevice
Marije, nazvane Čudotvornom (de Miraculis), jer je mjesto od
davnine bilo poznato po čudesnim uslišenjima, koje Svevišnji
danomice čini na zagovor naše Gospe.

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

Iz bule se razabire da je na istom mjestu postojala manja crkva
oko koje se narod masovno okupljao, pa je zato izgrađena veća
crkva.

Prema drugom istraživanju (Fras) smatra se da je svetište sagradio
Martin Frankopan koji 1453./54. je sagradio i trsatsko svetište
i samostan u Rijeci.

Vjerojatnija je postavka biskupa Bogovića jer je Stjepan II.
predložio Franju Modrušanina za biskupa u Krbavi, a kod prijenosa
biskupije u Modruš nastaje ova crkva koja je možda jedno vrijeme
bila i katedralalna.

Svećenici i pojedinci darivali
su oštarsko svetište Gospe od Čudesa vrijednim predmetima
od kojih se ističu glagoljski misali i brevijari. Bila je
to najveća trobrodna gotičko – renesansna (57,50 x 20 m)
crkva u ovom dijelu Hrvatske. Lađe su dijelili veliki mramorni
stupovi, toranj je stajao visoko iznad pročelja crkve sagrađen
osmerokutno.

Svetište Gospe od Čudesa okupljalo je sve više
vjernika, frankopani su otvorili gostionice (tal. – osteria),
pa je selo Otočce dobilo novo ime Oštarije.

1521. godine Turci su zapalili crkvu i krovište
joj potpuno izgara, ostala je nepopravljena i godinama se pomalo
urušavala.

Nakon prestanka turske opasnosti,
1668. sagrađena je današnja župna crkva kojoj je kasnije dograđen
i toranj, dok joj se ostali dio nastavio urušavati.

Marmontov most i crkva

U nedaćama pod turskim naletima, uz masovno
iseljavanje i stradavanje naroda, utihnula je i predaja o čudesnoj
Gospi od Otoka u Oštarijama. U 16. st. ostaci crkve pretvoreni
su u krajišku utvrdu u cilju onemogućavanja prijelaza preko
rijeke Mrežnice.

Popravak crkve započinje u 18.st. da bi s preuređenjima
na kraju 19. st. (J.pl.Vancaš i S.Podhorski) dobila današnji
izgled.

Bočni pogled

Velikih mramornih stupova danas nema, a mogu
se vidjeti samo njihovi ostaci i temelji. Očuvani su vanjski
zidovi prijašnje crkve visoki 6 do 7 metara.