Postoji jedan grad u kojem su svoj dom našli mnogi….
U tom gradu svoj dom je pronašla netaknuta priroda koja je obilježila njegovu vanjštinu prekrasnim
planinama, šumama, rijekama i jezerima.
U tom gradu svoj dom su pronašle priče i bajke Ivane Brlić Mažuranić koja je upravo u tom gradu, koji je bio i njezin dom, započela stvarati književnu čaroliju koja traje i dan danas…
U tom gradu svoj dom je pronašla povijest koja se sigurno utvrđena među zidinama Frankopanske kule opire vremenu i iskustvom uči nove generacije da čuvaju svoj grad, kao što su ga čuvale i generacije prije¸njih…
Obzirom da svaki topli dom ima i svoju kolijevku, nije ni čudo da se taj grad naziva kolijevkom planinarstva i alpinizma koju više od stotinu godina nježno ljulja starac Klek, pomno pazeći da svi oni koji ga posjećuju sretno po silasku nađu put do svog doma gdje su sigurni i gdje pripadaju….
U tom gradu svoj dom su pronašli i kultura i sport i obrazovanje, prihvaćeni kao osnova sadašnjosti i kao osnovni razlog vjerovanja da ono što se događa danas može biti garancija uspjeha novih generacija za ono što grad čeka sutra.
Ali ono što je najbitnije od svega, u tom gradu svoj su dom pronašli i ljudi koji u njemu žive. Ljudi koji se u tom gradu rađaju, u njemu rastu, u njemu se vole, postoje, čine ga posebnim i drugačijim i ljudi koji u tom gradu na kraju umiru i njemu ostavljaju svoje srce.
Jer u konačnici, ako se zapitate što je grad, odgovor je vrlo jednostavan: grad je dom gdje su ljudi!
A gdje je dom? Dom je u srcu….
