“Na prijedlog ogranka Matice hrvatske raspisan je natječaj za izradu grba i zastave grada Ogulina.Od osamnaest ponuda izabrano je moje rješenje.Izrada konačnog izgleda grba i zastave teklo je s puno muka iz jednostavnog razloga što u to vrijeme pred 25 godina nije bilo materijala niti izvora za kvalitetniju izradu likovnog rješenja grba.Nešto malo literature posuđivao sam od prijatelja ili sam odlazio u gradu knjižnicu.Heraldika je tada bila pomalo prekrivena velom tajni u odnosu na današnje mogućnosti.Da sam tada imao svu ovu tehniku grb bi vjerojatno izgledao drugačije.
Grb ima oblik štita i podijeljen je u dva polja.U glavi grba na crvenoj podlozi nalazi se šesterokraka zvijezda zlatne ili žute boje, u podnožju grba postavljen je žuti ili zlatni latinski križ koji simbolizira dan grada Ogulina, 14. rujan i kršćansko opredjeljenje građana Ogulina.Grb je podijeljen sa dvije bijele ili srebrne grede koje predstavljaju rijeke Dobru i Zagorsku Mrežnicu.Izvornik se nalazi u državnom arhivu.Zastava je iste crvene boje omjera 1:2 u čijoj se sredini nalazi zlatnom trakom obrubljen grb.Zastava i grb su iste crvene boje.Svečana zastava je u sredini ukrašena simbolima Ogulina, frankopanskim kaštelom i klekom, a obrubljeni su grančicama lipe-simbol plodnosti, te hrastovom grančicom simbolom otpornosti i čvrstoće.Kao osnovu uzeo sam prvi grb krčkih Frankopana, koji je imao oblik štita, a u crvenoj glavi imao je šesterokraku zvijezdu žute ili zlatne boje, a osnova je žuta ili zlatna.Prvi opis datira iz Senja 1330.god.Na Modrušu je nađen takav grb na nadgrobnom poklopcu.Nikola IV. Krčki knez 1430. god. Odlazi u Rim gdje mu papa Marti V. dodjeljuje grb i dozvoljava mu da uzme prezime Frangapanibus.Novi grb ima dva lava koji stoje na zadnjim nogama i lome kruh-simbol Venecije (frangere pane-lomiti kruh).Kasnije se ta dva grba spajaju i na štitu imamo dva stara i dva nova grba.
Bilo mi je izuzetno zadovoljstvo raditi nešto što je prihvaćeno u Ogulinu, jer kad prolazim gradom zastave Ogulina su na svakom koraku, obični ljudi su to prihvatili i smatraju to svojim simbolom, a moji unuci će jednog dana svojoj djeci reći da je to uradio njihov djeda.”
Autor grba Mijo Špehar