Počasni građanin 2002. za izuzetni doprinos u realizaciji Strategije prometnog razvitka RH i
Grada Ogulina, koji zauzima stratešku poziciju u budućem cestovnom i
željezničkom prometnom razvitku.

Akademik
Josip Božičević rođen u Josipdolu 1929. godine. Osnovnu školu i
gimnaziju završio je u Ogulinu, diplomirao je 1956. na Tehničkom
fakultetu u Zagrebu na prometnom smjeru Građevinskog fakulteta. Prvi
doktorat znanosti stekao je 1965. na Arhitektonsko-građevinskom
fakultetu u Ljubljani i drugi doktorat 1983. na Fakultetu pomorstva i
saobraćaja u Rijeci iz znanstvenog polja tehnologije prometa.

Od
1956. do 1971. godine radio je na željeznici na radnim mjestima od
inženjera pripravnika do direktora za pruge i građevinska postrojenja.
1971.
godine izabran je u znanstveno zvanje izvanrednog profesora, 1978.
izabran je u zvanje redovnog profesora. Bio je u nekoliko mandata
prodekan i dekan na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu.

Akademik
Božičević član je Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti te predsjednik Akademijina Znanstvenog vijeća za promet.

Od
1990. do 1992. bio je ministar prometa u prvoj Vladi Republike Hrvatske
te član Kriznog štaba Republike Hrvatske. Bio je također savjetnik
predsjednika Vlade za strateški razvitak prometa. Kao član Kriznog
štaba Republike Hrvatske bio je zadužen za područje Ogulina. U uskoj
suradnji s Kriznim štabom Ogulina, znatno je doprinio u smirivanju
teške situacije u kritičnim ratnim vremenima. Tijekom Domovinskog rata
ustrojio je u sklopu Fakulteta prometnih znanosti Zavod za aeronautiku
i organizirao visokoškolski sustav naobrazbe vojnih i civilnih pilota.

Dr.
Božičević objavoi je 13 autorskih knjiga i više desetaka znanstvenih
radova i studija. Ukupno je do sada objavio 130 znanstvenih i stručnih
radova. Doprinos u tehničkom znanstvenom području može mu se podijeliti
na dva kompleksa znanstvenih postignuća: projektiranja, gradnje i
održavanja cestovnih i željezničkih prometnica te pripremljenih
projekata prometnog i gospodarskog razvitka.

U prvom dijelu kao
poseban znanstveni doprinos mogu se izdvojiti izvorna rješenja postupka
kontinuiranog zavarivanja tračnica, konstrukcije dvostruko elastičnog
pričvršćenja tračnica, konstrukcije novih betonskih pragova te
konstrukcije pokusnog kolosječnog postrojenja za izbacivanje tračnica.

Potonji
znanstveni kompleks rezultat je dugogodišnjeg znanstvenog rada i
golemog profesionalnog iskustva, a ogleda se u vođenju i realizaciji
projekta izrade cjelovite Strategije prometnog razvitka Hrvatske te
koncepcijskih studija granskog razvoja. U okviru toga od posebne
važnosti za grad Ogulin ističe se njegov doprinos u definiranju
prometne mreže RH u okviru koje grad Ogulin zauzima stratešku poziciju
u budućem prometnom razvoju, kako u cestovnom tako i u željezničkom
prometu. Ti su radovi doprinijeli nastojanima reintegracije Hrvatske u
sustav evropskih prometnih tokova i konkretnim dobivanjem značajnih
koridora (III. paneuropska konferencija ministara prometa, Helsinki
1997.) te se mogu ocijeniti iznimno važnim za gospodarski i prometni
razvitak Hrvatske.

Za svoj znanstveni doprinos primio je brojna
priznanja, među kojima i odličje “Ruđera Boškovića” za znanost, “Blaža
Lorkovića” za razvoj gospodarstva i “Ante Starčevića” za razvoj
hrvatske državnosti. Nositelj je Reda hrvatskog pletera i Spomenice
Domovinskog rata 1990. – 1992., a 1999. dobitnik je najviše državne
nagrade za životno djelo, za cjelokupni znanstveno-istraživački rad iz
područja tehničkih znanosti.